Wikipedia

Razlika između verzija stranice "Srpskohrvatski jezik"

Pregled historije
[pregledana izmjena][nepregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m robot dodaje {{Commonscat|Serbo-Croatian language}}
No edit summary
Red 1:
'''Srpskohrvatski jezik''' ili '''hrvatskosrpski jezikHrvatskosrpski''' je [[Južnoslavenskibilo jezici|južnoslavenskiime jezikza zajednički jezički [[dijasistem]] ili grupu [[dijasistemJužnoslavenski jezici|centralno južnoslavenskih jezika]] i dijalekata.
 
== Historija ==
Rezultat je [[Bečki književni dogovor|Bečkog književnog dogovora]] iz 1850, na kojem je kao osnova za zajednički književni jezik [[Južni Slaveni|Južnih Slavena]] uzet narodni govor [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], karakterističan po [[štokavsko narječje|štokavskom narječju]] i [[ijekavski izgovor|ijekavskom izgovoru]].<ref>Miodrag Popović, Vuk Stef. Karadžić (str. 320), NOLIT, Beograd, 1987.</ref> Srpskohrvatski jezik je bio jedan od tri zvanična jezika [[SFR Jugoslavija|SFR Jugoslavije]] (druga dva su bili [[slovenački jezik|slovenački]] i [[makedonski jezik|makedonski]]). Bio je zvanični jezik u četiri bivše republike SFRJ: SR BiH, SR Crnoj Gori, SR Srbiji i SR Hrvatskoj. Srpskohrvatski jezik se može poistovjetiti sa srednjejužnoslavenskim dijasistemom. Raspadom SFRJ [[1991]]. godine ovaj jezik je prestao biti u službenoj upotrebi. Srpsko-hrvatski jezik savremena lingvistika smatra živim makrojezikom.<ref>[http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=hbs Documentation for ISO 639 identifier: hbs]</ref> U slavistici se susreće i naziv bosansko-hrvatsko-srpski jezik prilikom izučavanja nekadašnjeg zajedničkog standarda.<ref>[http://www.seelrc.org/webliography/bcs.ptml Bosnian/Croatian/Serbian]</ref>
Danas neprihvatljivo hibridno ime "srpskohrvatski" ili "hrvatskosrpski" rezultat je nekoliko neuspjelih pokušaja stvaranja zajedničkog jezika na teritoriji različitih južnoslavenskih naroda. Prvi takav pokušaj ujedinjenja različitih nacionalnih književnih jezika desio se na inicijativu šefa Hazburške tajne policije Jerneja Kopitara, on je 1850-te u [[Beč]]u organizovao neformalni sastanak 5 hrvatskih, 2 srpska, i jednog slovenačkog književnika, pod imenom [[Bečki književni dogovor|Bečki književni dogovor]]<ref>Miodrag Popović, Vuk Stef. Karadžić (str. 320), NOLIT, Beograd, 1987.</ref>, na kojem nije došlo do jezičnog ujedinjenja, naime dogovor nije imao podršku nacionalnih vođa i zato su Slovenci nastavili sa razvojem sopstvenog jezika, Hrvati su razvijali svoj književni jezik a Srbi svoj jezik.
Kada dobrovoljno ujedinjenje nije uspjelo došlo je i do drugog takođe neuspjelog pokušaja jezičkog ujedinjenja, desio se to za vrijeme zajedničke države [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]], tada je pokušano uz pomoć državnog aparata u kojem su dominirali Srbi nametnuti jezičko ujedinjenje sa imenom Srpsko-hrvatsko-slovenački jezik<ref>http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%A3%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2_%D0%9A%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B5%D0%B2%D0%B8%D0%BD%D0%B5_%D0%A1%D1%80%D0%B1%D0%B0,_%D0%A5%D1%80%D0%B2%D0%B0%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D0%A1%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%BD%D0%B0%D1%86%D0%B0_(1921)</ref>, ovaj pokušaj nije prihvačen i propao je 1939. godine sa uspostavom [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]]. Iako je na zasjedanju [[AVNOJ|AVNOJA]] u Jajcu dogovorena ravnopravnost 4 jezika (slovenačkog, hrvatskog, srpskog i makedonskog)<ref>https://docs.google.com/viewer?a=v&q=cache:uTMGxSszXzcJ:hrcak.srce.hr/file/15092+AVNOJ+RAVNOPRAVNOST+4+HRVATSKOG+JEZIKA&hl=hr&gl=hr&pid=bl&srcid=ADGEESh67gW4-_s5253W3PvXfQdZnSUTHEA05Kl-r15oeO9oQ0tskrOzNl1tKdWZcIE7DzDUUnvpf46Vdfw4UfKWib2NIPqXI6usdf_hb6NH2tK-MQbxOz2N4v3s3wh849El5RHpYjfV&sig=AHIEtbRWX8RDbXnJRwc96eAAgZHAFUJkPw</ref> ona je trajala do 1954. godine kads nakon dva neuspjela pokušaja ujedinjavanja nacionalnih jezika dolazi i do trećeg pokušaja koji je bio dirigovan od strane [[KPJ]] a morale su ga potpisati Matica Srpska i Matica Hrvatska, ovaj pokušaj jezičkog ujedinjavanja poznat je pod tkzv. imenom ''Novosadski književni dogovor<ref>http://sh.wikipedia.org/wiki/Novosadski_dogovor</ref>'' iz 1954. godine iz kojeg su se [[Hrvati]] ubrzo povukli i izdali deklaraciju<ref>http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=povijest&chapter=29-deklaracija</ref> o nezavisnom položaju [[Hrvatski jezik|hrvatskog jezika]], tako je propao i treći pokušaj jezičkog ujedinjenja. Iako je od 1954. srpskohrvatski i hrvatskosrpski po Ustavu [[SFRJ]] postao jedan od tri zvanična jezika [[SFR Jugoslavija|SFR Jugoslavije]] (druga dva zvanična su bili [[slovenački jezik|slovenački]] i [[makedonski jezik|makedonski]]), formalno se ipak i dalje radilo o četiri različita nacionalna književna jezika jer je srpskohrvatski bio samo preimenovan [[srpski jezik]] koji je imao drugačiji sadržaj od hrvatskosrpskog koji je bio preimenovan [[hrvatski jezik]], zvanični dokaz tome je da su i dalje sva državna dokumenta štampanaa na četiri jezika kojima se ubrzo priuključuju još dva [[bosanski jezik]] i [[crnogorski jezik]]. Savremena lingvistika srpsko-hrvatski ne smatra jezikom već ga smatra za apstraktni makrojezički dijasistem<ref>[http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=hbs Documentation for ISO 639 identifier: hbs]</ref> U slavistici se susreće i naziv bosansko-hrvatsko-srpski prilikom izučavanja nacionalnih standardnih jezika zasnovanih na centralno jugoslavenskom dijasistemu.<ref>[http://www.seelrc.org/webliography/bcs.ptml#cat8b]</ref> na kojem su se razvili stvarni individualni nacionalni standardni jezici [[srpski jezik]]<ref>http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=srp</ref>, [[hrvatski jezik]]<ref>http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=hrv</ref>, [[bosanski jezik]]<ref>http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=bos</ref> i [[crnogorski jezik]]<ref>http://countrycode.org/montenegro</ref>.
 
==Zaključak==
Srpskohrvatski jezik imao je nekoliko specifičnosti: dva izgovora [[ekavica|ekavski]] i [[ijekavica|ijekavski]] izgovor, dva pisma [[latinica|latinicu]] i [[ćirilica|ćirilicu]], bogatstvo leksičkih sinonima, kao i upotrebu izraza specifičnih za pojedine sociokulturne sredine. Standard se razvijao za potrebe četiri naroda [[Srbi|Srba]], [[Hrvati|Hrvata]], [[Bošnjaci|Bošnjaka]] i [[Crnogorci|Crnogoraca]], ali nije dozvoljavao upotrebu karakteristične leksike za Bošnjake, odnosno bosanski jezik. Na toj bazi srpskohrvatski jezik je imao četiri književnojezička izraza, u početku su se razvili srpski i hrvatski književnojezički izraz, a potom bosanski i crnogorski književnojezički izraz. Raspadom zajedničke države iz ovih književnojezičkih izraza razvili su se savremeni [[Bosanski jezik|bosanski]], [[Hrvatski jezik|hrvatski]], [[Srpski jezik|srpski]], dok tendencija oficijalizacije i standardizacije prati i [[crnogorski jezik]].
Srpskohrvatski nikada nije fizički ostvaren kao jedan jezik niti je imao prirodnog historijskog razvoja i utemeljenja za razliku od nacionalnih jezika kao što je na primjer [[Bosanski jezik|bosanski jezik]]<ref>ihttp://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:8OoFZRq6YYgJ:www.matica.hr/Vijenac/vijenac383.nsf/AllWebDocs/Srpsko_hrvatski_nikada_nije_ostvaren__jer_nije_postojao+srpskohrvatski+nikada+nije&cd=1&hl=hr&ct=clnk&gl=hr</ref>
 
Srpskohrvatski jezik nema prirodnog historijskog razvoja i utemeljenja za razliku od [[Bosanski jezik|bosanskog jezika]], jer je nastao kao rezultat kompromisa u složenoj političkoj situaciji Titove Jugoslavije.{{izvor}}
 
== Reference ==
*[http://www.ethnologue.com/15/show_family.asp?subid=90673 Zvanična lingvistika, savremeni jezici]
*[http://www.sil.org/iso639-3/default.asp Međunarodna agencija ''ISO 639-3'' za jezičku bezbjednost]
 
{{reflist}}
 
Line 18 ⟶ 22:
== Vanjski linkovi ==
 
* [http://shbs.wikipedia.org Wikipedia na srpskohrvatskombosanskom]
 
{{Slavenski jezici}}
<!-- interwiki -->
 
{{Commonscat|Serbo-CroatianSlavic languagelanguages}}
 
[[Kategorija:Konstruirani jezici]]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/wiki/Srpskohrvatski_jezik"