Razlika između verzija stranice "Rabindranath Tagore"

U osamdesetim i devedesetim godinama XIX stoljeća, u vremenu političkih strasti i nacionalističkih agitki u književnosti, Tagore je sav zanijet traženjem Ljepote i Istine: opčinjen čudesima prirode, mudrošću njenoga reda, ljupkošću žene i zemlje, piše tada svoje lirske drame i svoju najbolju liriku, one stihove koje će Europa upoznati dvadesetak godina poslije i po kojima će Tagorea prije svega poznavati sve do naših dana.

Lirika je, ipak, samo jedna od aktivnosti mnogostranog Tagorea. Njoj su se zatim pridružili njegovi romani, među kojima su najpoznatiji "''Dom i svijet''", "''Brodolom''" i "''Gora''", pa brojne pripovijetke, eseji ("''Sadhana''") i političke rasprave ("''Nacionalizam''"). U neko doba, poslije Prvoga svjetskog rata, slavu Tagorea pjesnika natkrilila je popularnost Tagorea političara, kritičara europske civilizacije i zagovornika nesebične saradnje Istoka i Zapada. Često je Tagore sam smatrao najvažnijim dijelom svoje aktivnosti bavljenje glumom, slikarstvom ili muzikom, pedagoške eksperimente (na univerzitetu što ga je sam osnovao u Šantiniketanu), studij plesa ili proučavanje mogućnosti obnove indijskog sela. Veliki dio njegovog književnog rada ostao nam je, ipak, do danas nepoznat; nepoznata su nam ostala i ona djela koja mnogi Indijci smatraju njegovim najzrelijim ostvarenjima.

 

[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za književnost|Rabindranath Tagore]]