Razlika između verzija stranice "Učenje"

# '''Umor''' - umor je jedan od obrambenih mehanizama organizma koji nas štiti da se ne bismo previše opteretili. To je reverzibilno stanje. Postoji fizički i psihički umor. Fizički umor se javlja nakon što intenzivno, kroz dulje vrijeme opterećujemo neku [[ljudski mišići|mišićnu skupinu]]. Psihički umor sa manifestira kao monotonija i jako emocionalno opterećenje koje nastaje zbog nedostatka stimulacije, a ponekad i kao frustracija. Naime, tokom učenja trošimo mnogo [[kiseonik|kiseonik]]a i organizmu je potrebno više kisika. Kad osjetimo umor, treba se odmoriti. Već odmor od kojih pola sata do sat vremena znači brz oporavak. Za psihički odmor potrebno je nešto više vremena, no ako se previše umaramo može biti opasan i manifestirati se kao neurotičnost, [[depresija]] i razna psihosomatska oboljenja. Umor u procesu učenja preventira se pravodobnim početkom odmora. U učenju su bitni kratki odmori nakon prvih znakova umora (kad osjećamo da gubimo nit u gradivu, kad počinjemo zuriti u prazno ili kroz prozor...), jer je tada veća mogućnost obnavljanja [[energija|energije]]. Dovoljno je prestati s učenjem na 3 do 5 minuta, prošetati i jednostavno se maknuti s mjesta učenja. Tokom učenja bitno je i paziti na [[prehrana|prehranu]], jer dodatni stimulansi poput kafe ili red bulla samo privremeno odgađaju znakove umora. Zdraviji su fiziološki stimulatori poput umivanja hladnom vodom ili hiperventilacije! Već i samo mijenjanje položaja tijela može biti stimulans. Važno je poštovati znakove umora, jer nas oni upozoravaju da se u našem tijelu odvija nešto što traži energiju, a tu energiju ćemo dobiti odmorom. Farmakološki pripravci poput tableta za "zdravo" i "bistro" učenje i "čvrstu" koncentraciju koji održavaju stanje budnosti i do 20 sati samo otklanjaju osjećaj umora, odnosno blokiraju dolazak informacije o umoru u naš mozak, ali organizam se i dalje umara - to može biti vrlo štetno.

Pojam ubrzanog učenja se javio u savremenom ubrzanom [[društvo|društvu]] koje želi doći na brz i jednostavan način do korisnih informacija. Originalni koncept brzog učenja razvio je profesor Lozanov, a tijekom sedamdesetih godina su ga je šire objavili Ostrander i Schroeder. Oni su dokazali da učenjem u određenom ritmu i [[frekvencija|frekvencijama]]ma, sposobnost učenja i zadržavanja informacija može se uvelike poboljšati. Akcelerirano učenje temelji se na najnovijim istraživanjima ljudskog mozga. Svaki pojedinac ima svoj način učenja – način koji mu najboljr odgovara. Ako znate i koristite tehnike koje se poklapaju s vašim načinom učenja, učite prirodnije. Budući da je prirodnije, postaje i lakše. A budući da je lakše, ujedno je i brže. Stoga i samo ime akceleriranog učenja. Uklapanjem dobro istraženih tehnika pamćenja, akcelerirano učenje čini učenje ugodnim, uspješnim i zadovoljavajućim iskustvom. [[Profesor]] Gardner sa sveučilišta Harvard razvio je «Teoriju višestrukih [[inteligencija]]» koja govori da se IQ ne bi smio mjeriti kao apsolutna mjera poput visine, [[težina|težine]] ili [[krvni tlak|krvnog tlaka]]. Ne radi se o tome koliko si pametan, već kako si pametan. Svi mi kao ljudska bića imamo repertoar vještina za rješavanje različitih vrsta problema. Gardner definira inteligenciju kao sposobnost rješavanja problema ili oblikovanja nekog [[proizvod]]a koja se procjenjuje u jednom ili više kulturnih okvira. Mreža akceleriranog učenja je uzela Gardnerovu teoriju i stavila je u praksu. Stvorili su [[proizvod]]e koji omogućuju [[učenik|učenicima]] da uče prema vlastitim mogućnostima učenja. Dodatno se bave i nizom aktivnosti učenja koje uključuju sve inteligencije, tako da svatko ima jednaku priliku za učenje. Postoji osam [[inteligencija]], a to su:

[[ur:تَعلّــُمتعلم]]