Razlika između verzija stranice "Čerkezi"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 1:
'''Čerkezi''' su narod koji nastanjuje sjevernokavkaski region, uglavnom sjever Karačaj-Čerkezije(11% stanovništva) i četiri sela u Adigiji: Khodz, Blechepsin, Koshekhabl, Ulyap.
Čerkezi govore kubansko-zelenčučkim
Zvanično Besleni iz Karačaj-Čerkezije su također svrstani u [[čerkesku zajednicu|Čerkezi]] iako govore bitno različitim kabardijanskim dijalektom, koji je na neki način spona između istočnog i zapadnog čerkeskog jezika.
Ovaj narod ubraja se među najstarije kavkaske narode,a pored brojnih europskih putopisaca, pominju ga čak i starogrčki pisci pod imenom Kerkesi.
Nakon Krimskog rata (1853-56) carska [[Rusija]] se usredsrijedila da po kratkom postupku ''riješi'' problem kavkaskih naroda. Poslije vojnih uspjeha ruske carske vojske protiv Murida, pod vođstvom šejha Šamila Dagestanija koji se 1859. godine povlači iz borbe u Meku, nastaje izuzetno težak period za kavkaske muslimanske narode. Nudi im se prijelazak preko rijeke Kubana ili napuštanje rodne kavkaske zemlje. Kavkaska ruska vojska dovodi u pomoć odrede Kozaka koji nastavljaju teror nad nedužnim stanovništvom ove oblasti.
Već slijedeće godine počinje masovni odlazak oko milijun Čerkeza na teritorije Osmanskog carstva koje ih prihvata i nastanjuje. Visoka Porta je osnovala tri muhadžirske komisije: anadolsku, bliskoistočnu i balkansku. Oko 400 hiljada njih biva nastanjeno po [[Bugarskoj|Bugarska]] (trakijski dio), [[Rumunjskoj|Rumunjska]] (naročito u oblasti Dobrudža), [[Grčkoj|Grčka]], [[Makedoniji|Makedonija]], [[Kosovu|Kosovo]] (na nizinskim oblastima) i [[Sandžaku|Sandžak]]. Nažalost iz razloga što su bili vidljiv otežavajući faktor prodora panslavizma na Balkanu, što u smislu kulture i civilizacije, što u smislu vojne sile koja je ugušila sve nacionalne ustanke protiv aktuelne osmanske vlasti, bili na zahtjev pobjedničke strane u Rusko-turskom ratu (1877-78) raseljeni sa Balkana u Anadoliju i Bliski istok uz zabranu za povratak.
Danas ih ima uglavnom u [[Turskoj|Turska]], [[Ruskoj Federaciji|Ruska Federacija]],
| |||