Pjevanje: razlika između verzija

'''Pjevanje''' je proizvodnja zvukova sa glasnicama. Kod pjevanja vrlo je važna tehnika disanja. Pjevači moraju vježbati glas kao i [[sport]]ašiisti, jer u biti to je sićušni organ sa mišićima.

Gotovo svako ko može govoriti može i pjevati, jer u mnogim aspektima pjevanje je samo jedan oblik kontinuiranog [[govor]]a. U pjevanju je vrlo važna tehnika disanja. Pjevači moraju vježbati glas kao i sportisti, jer glas zapravo proizvodi sićušan organ sa mišićima. Pjevači izvode muziku poznatu kao kompozicija, koja se može izvoditi solo (bez pratnje) ili uz pratnju glazbenikamuzičara i instrumenata. Pjevanje se često izvodi u sastavima, na primjer zborovima.

Tehnika pjevanja uvelike ovisi o vrsti glazbemuzike koju se izvodi. Pjevanje na visokim amaterskim ili profesionalnim nivoima obično zahtijeva određenu količinu urođenog talenta i stručnog obrazovanja. Najzahtjevnija je tehnika pjevanja opernih pjevača. Ono zahtijeva dugogodišnje obrazovanje. Tehnika pjevanja dosta je slična tehnici disanja kod svirača duhačkih instrumenata. Važan je konstantni pritisak zraka pomoću dijafragme, te jednoliko i snažno propuštanje zraka kroz glasnice. Pri tome snaga pritiska zraka nije manja ako pjevač pjeva piano, tj. tiho. Pritisak je jednako jak, samo je količina zraka manja, rjeđa. Naprotiv, pjevanje zabavne glazbemuzike ne zahtijeva obrazovanje, već se njeguje glas takav kakav čovjek ima. Kod obje tehnike potreban je jako dobar sluh. Stručno obrazovani pjevači obično izgrade svoju karijeru oko jednoga specifičnog muzičkog i kroz karijeru postaju učitelji ili treneri pjevanja.