Rat za austrijsko naslijeđe: razlika između verzija

m
Lokalizacija (left,right,center,thumbnail,Image)
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
m (r2.7.1) (robot dodaje: fa:جنگ جانشینی اتریش)
m (Lokalizacija (left,right,center,thumbnail,Image))
[[Datoteka:Battle-of-Fontenoy.jpg|thumbmini|desno|Bitka kod Fontenoya]]
 
'''Rat za austrijsko naslijeđe''' trajao je od [[1740]]. do [[1748]]. godine. U njemu su sudjelovale sve evropske sile osim [[Poljska-Litvanija|Poljske-Litvanije]] i [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]]. Rat je započeo pod izgovorom da nadvojvotkinja [[Marija Terezija Austrijska]] nema pravo da naslijedi Austriju i ostale habsburške posjede zato što je žena, a žene prema [[salijski zakon|salijskom zakonu]] ne mogu naslijediti zemlju. U stvarnosti, spol Marije Terezije je bio samo dobar izgovor [[Pruska|Pruske]] i [[Francuska|Francuske]] da pokušaju poljuljati moć Austrije. Austriju su podržavale [[Velika Britanija]] i [[Holandija]], tradicionalni neprijatelji Francuske, te kraljevina [[Sardinija]] i [[Saksonija]]. [[Bavarska]] je podržavala Francusku i Prusku. Rat je završio sporazumom iz Aix-la-Chapellea [[1748]]. godine, a jedina teritorijalna promjena bila je prusko preuzimanje [[Šlezija|Šlezije]] od Austrije.
[[Fridrik II, kralj Pruske]], je poslao izaslanike u Beč sa zahtjevom da mu Marija Terezija prepusti [[Šlezijsko vojvodstvo]], mineralima bogati austrijski teritorij koji je graničio s Prusijom. Marija Terezija je odbila bez razmišljanja.<ref>Crankshaw, 43.</ref> Pruska je do tada već bila zauzela Šleziju. Velika Britanija je Mariji Tereziji ponudila 12.000 vojnika u slučaju da svi mirovni pregovori propadnu.<ref>Crankshaw, 43.</ref> Austrijske trupe koje su se borila protiv pruske vojske brojale su 6.000 vojnika, a predvodio ih je general [[Maximilian Ulysses Browne]].<ref>Crankshaw, 51.</ref>
 
[[Datoteka:MariaTheresia Maske.jpg|thumbmini|desno|Marija Terezija, kraljica Ugarske, Češke i Hrvatske, nadvojvotkinja Austrije.]]
[[Datoteka:Friedrich Zweite Jung.jpg|thumbmini|desno|Fridrik II, kralj Pruske.]]
 
Budući da je Austriji falilo iskusnih vojnih komandanata, Marija Terezija je oslobodila maršala [[Wilhelm Reinhard von Neipperg|Wilhelma Reinharda von Neipperga]], kojeg je njen otac bio zatvorio zbog njegove slabe izvedbe u ratu s Osmanlijama. Neipperg je preuzeo komandu nad austrijskom vojskom u martu. Austrijanci su pretrpjeli veliki poraz aprila iste godine. Francuska je za to vrijeme planirala uništavanje austrijske države i podjelu njenog teritorija između Pruske, Bavarske, Saksonije i Španije.<ref>Crankshaw, 56.</ref> Beč je bio u panici pošto nijedan od savjetnika Marije Terezije nije očekivao da će ih Francuska izdati. [[George II od Velike Britanije|George II]], kralj Velike Britanije, i sam Franjo molili su Mariju Tereziju da pregovara s Pruskom, na što je ona nevoljko pristala.<ref>Crankshaw, 57-58.</ref> Britanski kralj je ponudio [[Głogów]], [[Świebodzin]], i [[Grünberg]], za što Marija Terezija nije znala. Fridrik je odbio ovu ponudu i ušao u alijansu s Francuskom u junu.<ref name="Crankshaw38">Crankshaw, 38.</ref>