Razlika između verzija stranice "Zlatna ribica"

== U akvarijumu ==

 

 

Držanje zlatnih riba u posudama može se pratiti još do vremena carske Kine, kada su carevi i carice uživali u pozlaćenim posudama ispunjenim vodom, a u kojima su boravili mutirani, zlatni šarani. Dvorjani su shvatili da ribe tu ne mogu dugo poživjeti, pa su tu provodile samo kratko vrijeme, tokom dvorskih festivala i ceremeonija. Zlatni karasi su u Japan uvezeni tek krajem [[15. vijek]]a, a u Evropu, preko [[Portugal]]a, [[1854]]. godine. Odmah su postali popularni među evropskom elitom.

== Mitovi vezani za zlatne ribe ==

 

 

Popularna slika zlatne ribice u kugli, koja naizgled ne zahtjeva ništa osim listića sušene, kupovne hrane, doprinijela je pogrešnom shvatanju potreba ove ribe. Zlatni karasi su ribe brzog metabolizma, te se u kugli često guše u [[amonijak]]u iz vlastitih fekalija. To se može spriječiti redovnim mijenjanjem vode, ali tim postupkom ribe redovito pate od šokova uslijed naglih promjena temperature i hemizma vode. Iz tog su razloga neke zemlje zabranile prodaju kugli. Među akvaristima je, međutim, ostalo mišljenje da su zlatne ribice početničke ribe, te da su vrlo kratkovječne. Istina je upravo suprotna; u akvarijumima opremljenim filterom i vazdušnom pumpom, zlatne ribe mogu živjeti i do pola vijeka.

== U vrtnim jezercima ==

 

 

Zlatne ribice su domestificirane na kineskim [[car]]skim dvorovima, kada je bilo popularno držati šarane u vrtnim jezercima i ribnjacima. Od običnog sivog šarana, uslijed genetske mutacije, nastao je šaran zlatnih krljušti. Ova varijacija je ubrzo postala popularna kod carske porodice, te su ljudi počeli izdvajati zlatne primjerke i ukrštati ih kako bi se boja očuvala. Sredinom [[12. vijek]]a kineska [[carica]] je naredila da se iskopa jezerece koje će nastaniti crveni i žuti karasi, ali je istovremeno zabranila ljudima van carske porodice da drže zlatne karase, koji su tada predstavljali simbol carske porodice.

== Razmnožavanje ==

 

 

Spolni dimorfizam kod zlatnih riba nije pretjerano izražen. Mužjaci imaju sitne i skoro neprimjetne pjegice na škrgama, dok je odlika ženki veći i širi trbuh. Pri pravilnoj i raznovrsnoj ishrani, zlatne ribe se mrijeste po nekoliko puta godišnje. Mrijeste se u grupama, najbolje dva do tri mužjaka na jednu ženku, kako bi sva ikra bila oplođena. Ženka će juriti i izbacivati ikru, koja se lijepi za vodeno bilje na dnu, a mužjaci prelaze preko nje izbacujući mliječ i oplođujući je. Mrijest traje otprilike tri do četiri sata. Odrasla, debela ženka u jednom mrijestu daje od 2000 do 3000 komada žutobjeličaste, ljepljive ikre. Roditelji su izraziti kanibali i proždirat će svoju ikru i mlađ. Jaja se izlegu za dva do tri dana, te se pojavljuju sićušne ličinke. Prva dva dana hrane se sadržajem svoje žumanjčane kesice, a trećeg dana počinju se hraniti rotatorijama. Već četvrtog dana mogu se hraniti Copepodima ("prašinom"), a kasnije i vodenim buhama. Mlađ počinje ličiti na odrasle ribe nakon sedam dana, ali će proći cijela godina prije nego dobiju zlatnu boju odrasle ribe.