Razlika između verzija stranice "Hilafet"

'''Hilafet''' ({{ArJ|خلافة}}), je [[Islam|islamski]] oblik vlasti koji predstavlja političko jedinstvo i vodstvo islamskog svijeta. Šef države ([[halifa]]) ima titulu utemeljenu na ideji nasljednika [[Muhammed|Muhammedovog, alejhi-selam]], političkog autoriteta, kojeg prema [[Sunitski islam|sunnijama]] bira narod ili njegovi predstavnici,<ref>Encyclopedia of Islam and the Muslim World, (2004) v.1, p.116-123</ref> a prema [[Šiitski islam|šitima]] to je [[Imam|imam]] izabran od strane [[Muhamed|Poslanikove]] porodice (nasljedna vlast). Od vremena [[Muhammed|Muhammeda, alejhi-selam]], do [[1924]]. nasljedni hilafet su držali [[Emevije|emevijska]], [[Abasidi|abasidska]] i na kraju [[Osmanlije|osmanlijska]] dinastija.

 

 

Prva četvorica halifa koji se zovu "pravedne halife" (halife rašiduni, ar. el-hulefaur-rašidun) su bili [[Ashabi|ashabi]] Muhammeda, [[s.a.v.s.]]: [[Ebu-Bekr]], zatim [[Omer ibn el-Hattab|Omer ibnul-Hattab]], zatim [[Osman ibn Affan]] i četvrti [[Alija ibn Ebu-Talib|Alija ibn Ebi-Talib]]. Muslimani suniti smatraju Ebu Bekra za prvog legitimnog halifu, a muslimani šiti smatraju da je Alija prvi pravi legitimni halifa, mada potvrđuju da je on prihvatio svoje prethodnike jer je prisegao Ebu-Bekru nakon kratkog vremena.

Nakon prve četvorice halifa pravo na hilafet su polagale dinastije Emevija, Abasida, Osmanlija i u relativno kratkim periodima druge rivalne dinastije u Španiji, Sjevernoj Africi i Egiptu. Kemal Ataturk je zvanično ukinuo hilafet [[1924]]. i osnovao Republiku Tursku. Kralj Maroka se i dalje titulira emirul-mu'mininom za Marokance, mada ne polaže pravo na hilafet.