Razlika između verzija stranice "Viktorijino jezero"

Dubina jezera je 86m. Pripada [[Tanzanija|Tanzaniji]], [[Kenija|Keniji]] i [[Uganda|Ugandi]]. Nalazi se na visini od 1.135 m. Jezero je poznato kao stanište [[Ciklidi|riba iz porodice ciklida]].

 

Otkrio ga je britanski istraživač John Speke 1858. godine u svojoj potrazi za izvorom rijeke Nil i dao mu ime u čast Engleske Kraljice. Površina mu iznosi 69.500 kvadratnih kilometara, nalazi se u istočnoj Africi između država Kenije, Tanzanije i Ugande. Relativno je plitko, najveće dubine do 82 metra. Tektonskog je porijekla - stvoreno izdizanjem rubova kotlina, čime su preusmjereni vodeni tokovi. Iz njega kreće jedna od najvećih rijeka, rijeka Nil. Na sjeverozapadu je okruženo vlažnim tropskim šumama, a na ostalim dijelovima savanama.

 

 

U 50-im godinama prošlog vijeka gotovo je nestala riba kojom se prehranjivalo domaće stanovništvo - Oreochromis esculentus. Da spriječe dalje propadanje ribljeg fonda, Britanci su u jezero nastanili dvije nove vrste riba Oreochromis niloticus i Lates niloticus. Tada nitko nije ni pomislio kako će taj potez dovesti do katastrofe. Sve do kraja 70-ih godina činilo se kako nema nikakvih bitnijih promjena. Ali u 80-im dolazi do drastičnih promjena. Postotak ciklida je sa nekadašnjih 80% opao na svega 1%, dok se udio ribe Lates niloticus sa prijašnjih 1% povećao na 80%. Naučnik Les Kauffman je propast ciklida nazvao "najvećim masovnim istrebljenjem kičmenjaka u pisanoj historiji".

To je dovelo do toga da više nema dovoljnog broja riba koje se hrane organskim otpadom. Organske tvari se raspadaju trošeći kiseonik. Zbog toga doljnji dijelovi jezera postaju nenastanjivi, tzv. mrtve zone. Uz to pojavio se i vodeni zumbul (Eichornia). To je slobodno plutajući korov koji se brzo razmnožava. Stvara gust pokrov koji sprječava sunčevu svjetlost da prodre u jezero.

 

Godine 1994. došlo je do velikog masakra u Ruandi. Rijeka Kagera je u jezero donijela tisuće ljudskih tjela. Kako bi spriječili epidemiju, ribari su tijela vadili mrežama.

 

Razvoj industrije je doveo i do toga da se industrijski otpad pušta u rijeke koje utiču u jezero. Procjenjuje se da samo Tanzanija dnevno ispusti 2 miliona litara otpada. Premda cjelokupna situacija izgleda bezazlena, pokrenuta je velika međunarodna akcija da se jezero spasi. Jedan od programa je i spas ciklida. Tako se u SAD i Europi uzgaja 40 različitih najugroženijih vrsta ciklida u nadi da će se spriječiti njihovo izumiranje.