Razlika između verzija stranice "Mezopotamija"

'''Mesopotamija''' ([[Grčki jezik|Grčki]]: Μεσοποταμία, prijevod od staroperzijskog ''Miyanrudan'' "Zemlja između dviju rijeka" ili aramejskog naziva ''Beth-Nahrin'' "Kuća dviju rijeka") je područje [[Jugozapadna Azija|jugozapadne Azije]]. Naučno rečeno, Mesopotamija obuhvata aluvijalnu ravnicu između rijeka [[Tigris]] i [[Eufrat]], u [[Irak]]u i [[Sirija|Siriji]]. Međutim, smatra se da izraz također potpuno obuhvata riječne ravnice, te okolna nizinska područja koja graniče sa [[Arapska pustinja|Arapskom pustinjom]] prema zapadu i jugu, [[Perzijski zaljev|Perzijskim zaljevom]] prema jugu, te planinama [[Zargos]] i [[Kavkaz]] prema sjeveru. Mesopotamija je jedno od najvažnijih područja u historiji čovječanstva. Mnoge stare civilizacije su se tu razvile, kao npr. Sumer, Babilonija, Asirija, Akad, itd. Neki od najranijih primjera pisanja u svijetu su pronađeni u ovom regionu, a tu su nastali i prvi gradovi. Zbog svega ovoga, Mesopotamija je poznata kao "kolijevka civilizacije".

 

== Najstarija civilizacija ==

 

 

Prve [[civilizacija|civilizacije]] su nastale na plodnoj zemlji u blizini velikih rijeka u Aziji i Africi: [[Tigris]]a i [[Eufrat]]a u Mesopotamiji, [[Nil]]a u [[Egipat|Egiptu]] i [[Žuta rijeka|Žute rijeke]] u [[Kina|Kini]]. Najstarija od njih je ona u Mesopotamiji (grč. ''međurječje''). Nastala je između rijeka Eufrata i Tigrisa (rijeka se spominje kao simbol života i razvoja), te [[Anatolija|anatolijskih]] i [[iran]]skih planina na sjeveroistoku, [[Arabija|arapske]] pustinje na zapadu i [[Perzijsko more|perzijskim morem]] na jugu. Mesopotamijsko područje je u razdoblju od 4000. p.n.e. do 1000. p.n.e. dalo značajnu civilizaciju u kojoj su se izmjenjivali razni narodi: [[Sumeri]], [[Akadi]], [[Asirci]] (na sjeveru) i [[Babilon]]ci (na jugu). Nalazišta ovih kultura su u današnjoj [[Sirija|Siriji]] i [[Irak]]u. Zajednička karakteristika naroda Mesopotamije je upotreba najstarijeg [[klinasto pismo|klinastog pisma]] kojeg su oni i izmislili. Sumeri su prvi tvorci ove visoko razvijene kulture, a Akadi oko 3000. p.n.e, a potom Babilonci i Asirci nastavljaju i razvijaju sumersku kulturu. Zapravo, bez obzira koji se narod mijenja u vladavini ovim prostorima, kultura ostaje skoro nepromijenjena – zato se govori o jedinstvenoj mesopotamskoj kulturi. U 6. st. p.n.e. [[Perzija]]nci osvajaju [[Babilon]] te se nakon toga na ovom području razvija tzv. [[perzijska umjetnost]], koja utiče na umjetnost ovih prostora i nakon 330. p.n.e. kada ih osvaja [[Aleksandar Veliki]], sve do [[Islamska arhitektura|Islamske umjetnosti]].

== Gradovi ==

 

 

Početak historije se veže za pojavu [[pismo (jezik)|pisma]] odnosno civilizacije, ali pisma i razmjene dobara ne bi bilo bez pojave prvih [[grad]]ova. Sumeri prvi stvaraju sistem poznat kao grad-država. Ti gradovi bili su zatvoreni unutar zidina, s krivudavim [[ulica]]ma i visokim [[hram]]om koji je građen kao [[citadela]]. Originalnost te arhitekture proizilazi iz nemogućnosti odabira kvalitetnog materijala; kamena nije bilo pa se koristila samo [[opeka]] od gline, modelirana i sušena na suncu. Opeke se slažu jedna na drugu tako da obrazuju masovne zidove bez otvora. Prostorije se osvjetljuju kroz otvore na tavanu, ulazna vrata su velikih dimenzija i predstavljaju jedini otvor koji remeti neprekidnost zidova.

Svaki od gradova-država ima svog boga zaštitnika, a svaki bog vladara koji ga zastupa na zemlji. Prvi zadatak vladara bio je izgraditi mjesto za održavanje kulta kako bi bog bio zadovoljan i za uzvrat osigurao ono što je najvažnije za život tog područja. Sumerski bogovi su bili kombinacija životinja i ljudi (lavlje tijelo = snaga, ljudska glava = mudrost). Drugu grupu mitoloških bića čine mitovi o junacima (najpoznatiji je kralj [[Uruk]]a nadljudske snage – [[Gilgameš]]). Sumeri se nisu brinuli za zagrobni život i upravo iznenađuje toliki broj svetišta i bogato ukrašenih gronica u jednom od najstarijih gradova u Mesopotamiji – [[Ur]]-u.

 

 

Sumerske, akadske i babilonske gradove od opeke lako osvaja ratnički narod Asiraca i umjesto njih nastaju gradovi od kamena (krečnjaka) i reprezentativna (i agresivna) kraljevska umjetnost ([[Asurbanipal]]ova palača u Ninivi). Konačno [[Perzija|Perzijsko carstvo]] 539. godine p.n.e. uništava novi [[Babilon]] i time završava razdoblje samovoljne civilizacije u Mesopotamiji i nastaje centralizirana država kraljeva [[Kir Veliki|Kira]], [[Darije I|Darija]] i [[Kserkso I|Kserksa]]. Najpoznatiji grad je bila prijestolnica – [[Perzopolis]] koji je bio kameni kompleks pravougaone osnove s brojnim sobama i stubištima, naprednim stubovima s kapitelima, te s pilastrima i portalima.

== Skulptura ==

 

 

U mesopotamijskoj skulpturi najbolje se očituju karakteristike ove umjetnosti. Tematika kiparstva su prvenstveno bogovi, vladari i visoki dostojanstvenici. Ljudski lik je uvijek prikazivan u dva položaja: osoba sjedi na prijestolju ruku sklopljenih na grudima u molitvi ili osoba stoji sa sklopljenim ili ispruženim rukama uz bokove. Svaki od kipova poštuje zakone '''simetrije, frontalnosti i geometrije'''. Apsolutna [[simetrija]] je takva da je ljudska figura idealno prepolovljena vertikalnom linijom od sredine čela do nogu tako da svaki dio tijela na jednoj strani linije u potpunosti odgovara drugom simetričnom dijelu. Po zakonu [[geometrija|geometrije]] svaka ljudska figura se smješta unutar neke sheme osporavajući stvarne oblike. Ta shema podrazumijeva uvijek oblike [[valjak|valjka]], [[kupa|kupe]] ili [[trapez]]a. To ujedno i objašnjava zašto ruke statua ostaju npr. čvrsto priljubljene uz tijelo jer su se jedino tako mogle smjestiti u idealnu shemu kojoj se pridavala važnost. Glava je uvijek izražajnija, više obrađena u odnosu na tijelo, na licu su naglašene oči, sumerske skulpture obično su ćelave, a od asirskih vremena kosa je redovno podijeljena razdjeljkom na sredini i često se spaja s velikom bogatom i gustom bradom.

 

 

Jedan od načina izražavanja koji se posebno razvio u Mesopotamiji je '''monumentalni [[reljef]]'''. Radi se o reljefu u kamenu na kojem se uvijek prikazuju grupne scene koje služi kao svojevrsno prisjećanje na političke, vojne ili vjerske događaje. To su plošni reljefi [[ikonografska perspektiva|ikonografske (vertikalne) perspektive]], dakle, svako tijelo zadržava svoju veličinu bez obzira na blizinu ili udaljenost, a veličina lika varira samo prema njegovoj društvenoj važnosti ([[hijerarhija]]). Tako je božanstvo veće od kralja, kralj od podanika, a ovi veći od neprijatelja. Namjera umjetnika je svaki dio tijela prikazati što jasnije, pa se lica uvijek javljaju u [[profil]]u, ramena frontalno, bokovi na pola, noge i ruke u profilu. Na taj način svaki dio tijela dobija najveću moguću jasnoću. Sve ove karakteristike primjenjuje i egipatska umjetnost. Postoji 5 vrsta mesopotamijskog reljefa koje dijelimo po mjestu gdje su se nalazili i temama koje prikazuju:

 

 

1. ''Stela'' je ploča vertikalno postavljena u funkciji nadgrobnog spomenika, uvijek ukrašena reljefom koji opisuje neki događaj, ali najčešće samo kroz jednu ključnu glavnu scenu, tako se cijelo zbivanje svodi samo na jedan događaj. Jedan od najboljih primjera je ''Naram-Sinova stela'' iz 2300. god. p.n.e. na kojoj Naram-Sin slavi pobjedu nad neprijateljem. To je obična kamena ploča, relativno laka, koja predstavlja kralja kao najveći lik kako se penje na planinu gazeći neprijatelje dok ga podanici slijede (Neuki Rimljani su je smatrali običnom nadgrobnom pločom). Najpoznatija je [[Hamurabijeva stela]] koja na vrhu prikazuje babilonskog kralja [[Hamurabi]]ja na tronu i podanika koji mu je ispod nogu, a niz cijelu stelu je klinastim pismom upisan prvi poznati skup zakona na svijetu (''[[Hamurabijev zakonik]]'').