Razlika između verzija stranice "Republika Srpska Krajina"

Osnovne značajke razdoblja vojne agresije su sljedeće:

 

 

*JNA je ušla u rat praktički svim raspoloživim snagama (angažirala je 4 od 6 postojećih oklopnih brigada i 10 od 11 mehaniziranih), no, zbog više činitelja, od kojih su najvažniji bili otpor hrvatskog naroda, uspješna strategija hrvatskog vodstva, slab borbeni moral srbijanskih jedinica te zbrka u zapovijedanju mješavinom JNA kao organizirane vojske, lokalnih snaga pobunjenih Srba koje su prerastale u novu vojsku i paravojnih dobrovoljačkih jedinica iz Srbije i Bosne i Hercegovine- nije ostvaren velikosrpski projekt. Okupirano je 26 % područja RH, a sama agresija je, kao i uspostava novog sistema vlasti na svim nivoima (vojnoj, policijskoj, privednoj, monetarno-finansijskoj, ideološkoj) upravljana iz Srbije pod kontrolom [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]]. Taj dio su samozvane vlasti locirane u Kninu (Milan Babić, Milan Martić) proglasile 19. decembra 1991. za Rapubliku Srpsku Krajinu kojoj su se priključila u februaru 1992. okupirana područja u zapadnoj i istočnoj Slavoniji.

Početak kraja RSK započela je [[1995]]., kada je HV zauzela zapadnu Slavoniju u Operaciji bljesak (maj 1995), a potom ostatak RSK u Operaciji Oluja (august). Ove operacije su se dogodile iako je Krajina bila zaštićena zona. Mnogi srpski civili su napustili Krajinu u velikom zbijegu, i ovo je jedna od tačaka optuženice generala Ante Gotovine [[ICTY]]) [http://www.un.org/icty/indictment/english/got-ii010608e.htm]. Vjeruje se da je iz Krajine izbjeglo između 200.000 do 300.000 civila, a mnogi od njih su izbjegli u Bosnu i Hercegovnu, Srbiju ili u treće zemlje. Autonomne regije koje su bile planirane 1992. bile su raspuštene [[2. veljače]] [1997]]. te su Krajina, zapadna Slavonija i istočna Slavonije spojene sa već postojećim županijama.

 

Područje istočna Slavonija poznata pod prijašnjim nazivom ''Srpska Autonomna Oblast Slavonija, Baranja i zapadni Srem'' ostala kao autonomna oblast sve do [[1998]]., jer ovo područje nije bilo osvojeno od strane HV-a. Erdutskim sporazumom ovaj dio RSK storen je tranzicijski program mirne integracije koja je bila pod spozorstvom [[UNATES]]a. Mirotvorne snage UNATESa nadgledavale su ovu tranziciju i povukle su se nakon obavljene tranzicije.