Razlika između verzija stranice "Elizabeta Kotromanić"

 

== Ugarska i poljska kraljica ==

Brak je sklopljen [[20. juni|20. juna]] [[1353]]. godine i Stjepanu se pokazao kao koristan politički potez koji mu je povećao ugled među evropskim vladarima. Nakon sklapanja braka, međutim, otkriveno je da su kralj i kraljica rođaci u četvrtom koljenu preko jednog poljskog vojvode, zbog čega je papino odobrenje braka bilo neophodno za njegovu valjanost. Papa je izdao nalog za odobrenje braka i time priznao njegovu valjanost, uprkos tome što se protivio crkvenom zakonu.

 

 

== Regent Ugarske ==

 

Nakon Ludovikove smrti [[1382]]. godine Marija je postala kraljica Ugarske. Elizabeta je igrala ulogu [[regent]]a od trenutka ustoličenja njene desetogodišnje kćerke Marije pa do trenutka njene udaje.<ref name=Parsons> John Carmi Parsons, ''Medieval Queenship'', Palgrave Macmillan, 1997. godine</ref> Kada su Poljaci izrazili želju da prekinu [[personalna unija|personalnu uniju]] s Ugarima, Elizabeta je za poljskog monarha predložila svoju kćerku Jadvigu. Jadviga je bila izabrana, ali ju je majka zadržavala na svom dvoru dvije godine prije nego što je konačno bila primorana poslati je u Poljsku. Pregovarala je o Jadviginom braku, te posvojila njenog muža kako bi on imao nasljedna prava na poljsko prijestolje u slučaju Jadvigine smrti.

Elizabetina starija kćerka se trebala udati za [[Sigismund, car Svetog Rimskog Carstva|Sigismunda Luksemburškog]]. Elizabeta je znala da bi je Marijin brak sa Sigismundom koštao moći, pa je [[1384]]. pokušala prekinuti njihove zaruke i kćer zaručiti za mlađeg sina francuskog kralja [[Karlo V, kralj Francuske|Karla V]] koji je prethodno bio zaručen za njenu najstariju kćer Katarinu. Njene planove je osujetio sam Sigismund, koji je [[1385]]. godine došao u Ugarsku i oženio Mariju.

 

 

Nakon Sigismundovog odlaska iz Ugarske, [[1386]]. godine, Elizabetina kćerka Marija je zbačena s prijestolja u korist napuljskog kralja [[Karlo III, kralj Napulja|Karla III]]. Elizabeta i Marija su bile prisiljene prisustvovati njegovoj [[krunidba|krunidbi]].<ref name=Parsons/> Međutim, samo sedam sedmica kasnije, Elizabeta je naručila ubistvo kralja Karla.<ref name=Parsons/>