* Kao i mnoga druga grčka imena, Sofoklovo također ima značenje. To je složenica od σοφός (''sophos'') = "mudar" κλέος (''kleos'') = "slava". Ime mu tako dobija značenje "slavan po mudrosti".
* U braku s Nikostratom imao je sina Ijofona koji je bio ljubomoran na druge sinove, posebice na to što je Sofokle najviše volio unuka drugog sina. Ijofont je tako podigao tužbu protiv svoga oca optužujući ga za staračku slaboumnost, te je tražio da ga se stavi pod tutorstvo. Sofokle je pred sucima pročitao dio svoje drame koju je upravo stvarao, a suci su ga potom oslobodili, jer čovjek koji može tako lijepo pisati ne može biti senilan.
* O njegovoj smrti kolaju brojne anegdote. Jedna kaže da se zagušio jedući bobicu nezrela grožđa. Druga pak kaže da je umro od radosti kad je čuo za pobjedu u teatru. Treća govori da je recitirao dugačku rečenicu iz „Antigone” koja nije imala stanku za disanje, te je na posljetku izdahnuo.
* Postoji priča koja govori o Sofoklovu pokopu. Njegova je obiteljska grobnica bila na putu prema atičkoj tvrđavi Dekeleji koju su u to vrijeme zaposjeli [[Sparta]]nci. Noć nakon što je Sofokle umro, vojskovođi Lisandru, njihovom zapovjedniku, ukazao se duh boga [[Dioniz]]a koji mu je rekao da dopusti povorci da ukopa čovjeka koji je upravo umro. Lisandar nije mario za taj san, no on se opet ponovio iduće noći. Tada se Lisandar raspitao o tome ko je umro i, pošto je saznao da je to Sofokle, dopustio je povorci da prođe. No, ta priča nema vjerodostojne hronološke temelje.
* U početku je i sam Sofokle glumio u tragedijama, ali priča kaže da je morao prestati zbog slabog glasa, te se tako odvojilo njegovo pjesničko umijeće od glumačkog.
