Sofoklovo se shvaćanje života temelji na religiji i mitovima. Bitno je poštovanje [[Grčka mitologija|bogova]] molitvom i žrtvama, te izvršavanje njihovih naredbi. Njegovu religioznost odlikuje moralna strogost koja se zasniva na pokoravanju i poštovanju božanskih autoriteta, čija je volja apsolutna i koji određuju šta je pravedno i moralno. Čovjekova samostalnost, nezavisnost i vlastito mišljenje podložni su božanskoj volji i zakonima. Čovjekovim životom upravlja iracionalna, tajanstvena sila, te potpuna moć bogova, on ne može uticati na svoju sudbinu i buniti se protiv nje:
:"''Ne želi ništa više jer dosuđenoj''
:''Sudbini smrtnik umaknuti ne može.''" („Antigona”)
Čovjek mora podnositi sve što mu dosude bogovi. Tako i [[Edip]] pada kao žrtva proročanstva, volje bogova i zle sudbine.
Tematiku je preuzimao iz mitova i [[Homer]]ovih djela. Za razliku od [[Eshil]]a, bogovi nisu u središtu dramske radnje. Osnovu tragične radnje kod Sofokla čini slobodna ljudska volja, a radnja se pokreće aktivnošću samih protagonista. Oni su odlučni i do kraja slijede svoje ideale. Njegovi su tragični junaci idealizirani. Njihove karaktere naglašava i uvođenjem junaka sa suprotnim karakternim crtama od protagonista, primjerice, suprotnost hrabroj i odlučnoj Antigoni jest plašljiva Izmena.
