Razlika između izmjena na stranici "Danski jezik"

Dodano 5.965 bajtova ,  prije 8 godina
nema sažetka izmjene
m (r2.7.1) (robot mijenja: ilo:Pagsasao a Danés)
|sil =
}}
'''Danski jezik''' (danski: ''dansk'') je skandinavski, [[germanski jezik]] indo-evropskog porijekla, kojii seoficijelni pretežnoje govorijezik u [[Danska|Danskoj]]. JezikOko 6 miliona ljudi govori okoovim jezikom. Od toga 5,56 miliona ljudiživi u Danskoj. Većina [[Danac|Danaca]] govori standardni danski jezik, iako postoje regionalne i okosocialne 100varijacije.000 ljudiVrlo izvanmali Danskebroj govori s [[dijalekt|dijalektom]].
Danski jezik takođe se govori na [[Farska Ostrva|Farskim ostrvima]] i na [[Grenland|Grenlandu]], gdje je ravnopravan sa farskim i grenlandskim (iako je od 2009 oficijelni jezik na Grenlandu Kalaallisut), a uostalom je i obavezan predmet u školama. Na [[Island|Islandu]] je danski dugo imao status "najvažnijeg stranog jezika" u školama. Kada se radi o komunikaciji sa drugim Nordijskim zemljama, danski je službeni jezik, a od 1973. ima status jednog od oficijelnih jezika [[Evropska Unija|Evropske Unije]].
 
== Klasifikacija ==
U krugu Indo-Evropske [[familija jezika|familije jezika]], danski pripada Sjeverno-Germanskoj (ili Nordijskoj) grupaciji zajedno sa islandskim, farskim, norveškim i švedskim.
[[Bokmål]] (''Bokmol'') varijanta [[Norveški jezik|norveškog]] jezika se može smatrati danskim dijalektom. To je posljedica činjenice da su [[Danska]] i [[Norveška]] 400 godina živjele u [[Dansko-norveška unija|uniji]]. Govornici [[Švedski jezik|švedskog]] također uglavnom razumiju danski.
 
Danski se izdvojio kao poseban skandinavski jezik prevodom Biblije na ovaj jezik [[1550]]. godine. Usljed [[Vikinzi|vikinških]] ili danskih invazija, [[skandinavski jezik|skandinavski]] je izvršio veliki uticaj na [[engleski jezik]], naročito u lokalnim dijalektima [[Yorhshire]]a.
 
== Karakteristike ==
[[Datoteka:Old norse, ca 900.PNG|desno|250p|mini|Na karti se može vidjeti raspostranjenost različitih germanskih jezika u Evropi u 10. vijeku. Crvena boja predstavlja oblasti u kojima se govorio zapadno-nordijski. Narandžasta boja predstavlja oblasti u kojima se govorio istočno-nordijski, dok zelena i ljubičasta boja predstavljaju ostale germanske jezike.]]
Danski jezik ima veoma komplikovana pravila izgovora, sa mnogo redukcija, [[glotalni stop]] (''stød''), i čak 27 [[Samoglasnik|samoglasničkih]] [[fonema]], koje se dijele na kratke i duge. [[Suglasnik]]a ima 17, [[diftong]]a 25.
 
Sa istorijskog stanovišta, danski je dijalekt zajedničkog Nordijskog jezika, koji je poznat iz 200. godine. Tek u 12. vijeku danski se počinje izdvajati. Karakteristična promjena u izgovoru danskog jezika u 12. stoljeću je redukcija [[samoglasnik|samoglasnika]] a, i, u, koji se u nenaglašenim slogovima mijenjaju u "e". Nordijske riječi kao npr. ''kasta'', ''timi'', ''morgunn'', na danskom dobivaju oblik ''kaste'', ''time'', ''morgen''. Jedna druga karakteristika je redukcija slova "g". Ono jednostavno nestaje u nekim riječima, kao npr. ''tie'' (ćutati), ''flue'' (muha), a u drugim se opet mijenja u druge [[suglasnik|suglasnike]], npr. ''øje'', (oko) ''skov'' (šuma). Švedski jezik je do dan danas zadržao slovo g, pa se navedene riječi pišu ''tiga'', ''fluga'', ''õga'', ''skog''. Najzad se slovo "p" pisano iza vokala mijenja u "b", a suglasnici "t" i "k" mijenjaju se u suglasnike koji približno odgovaraju izgovoru, npr: ''reb'' (konopac), ''uden'' (bez), ''kage'' (kolač). Uporedite sa švedskim: ''rep'', ''utan'', ''kaka''.
Postoje dva [[Gramatički rod|gramatička roda]], zajednički i neutralni. [[Glagoli]] se ne mjenjaju po licima u [[prezent]]u, ali ima mnogo nepravilnih. Riječi se često spajaju u duge složene izraze, slično kao u [[Njemački jezik|njemačkom]] jeziku.
 
Među [[Germanski jezici|Germanskim jezicima]] moguće je izvesti neke zajedničke karakteristike u [[gramatika|gramatici]] Nordijskih jezika. Kao prvo, određeni član kod [[imenica]] dodaje se na kraju imenice, kako u jednini tako i u množini, npr. ''dag-en'' (dan), ''år-et'' (godina), ''dag-ene'' (dani), ''år-ene'' (godine). Takozvani "enklitični" (dodati) dio nalazimo i kod [[glagol|glagola]] u pasivu: ''føle-s'' (osjeća se), ''følte-s'' (osjećalo se). Određeni član kod kombinacije [[pridjev]]- imenica tvori se dodavanjem "den" ili "det" ispred pridjeva: ''den lang-e dag'' (dug dan), ''det ny-e år'' (nova godina), a u množini "de": ''de kær-e børn'' (draga djeca). Ne postoji pravilo bez izuzetaka koje uvrštava imenice pod ''en'' i ''et''. Ali ako je određeni član neke imenice "et", onda se i pridjev ispred te imenice mijenja, tako da se dodaje jedno "t": ''et stor-t hus'' (velika kuća). Ove "t - riječi" i "n-riječi" imaju veliki uticaj u danskom jeziku. Mnoge zamjenice, npr. takođe se mijenjaju po ovom sistemu.
U danskom jeziku, kao i u norveškom i švedskom, glavna rečenica jasno se razlikuje od sporedne rečenice. U glavnoj rečenici, [[subjekat]], [[objekat]] i priloški elementi mogu se rasporediti na razne načine: ''Men jeg læste ikke avisen i går'' / ''Men avisen læste jeg ikke i går'' / ''Men i går læste jeg ikke avisen'' (Ali jučer nisam pročitao novine). S druge strane, red u sporednoj rečenici je utvrđen: ''Da jeg ikke læste avisen i går'' (pošto nisam pročitao novine jučer).
Zanimjivo je da u danskom jeziku postoje samo dva padeža: nominativ i genitiv. Uz to se mora navesti da sedam ličnih zamjenica ima i akuzativ, npr: ''hun -hende -hendes'' (ona-nju-njen).
 
[[Alfabet]] danskog jezika je ustvari [[latinica]] proširena sa slovima æ i ø, a od 1948. i sa slovom å, koje je do tada pisano kao aa. Slova c, q, w, x, i z, koriste se samo u riječima pozajmljenim iz stranih jezika, npr. ''check'', ''quiz'', ''weekend'', ''fax''. Ortografski je nemoguće odrediti izgovor slova, jer se ona izgovaraju na više načina. Danski jezik ima veoma komplikovana pravila izgovora, sa mnogo redukcija, [[glotalni stop]] (''stød''), i 10 [[Samoglasnik|samoglasničkih]] [[fonem|fonema]]. U vokalnom smislu postoji pak 17 zvukova. Slovo "a", npr. zvuči približno kao južnoslavensko "e" u riječi ''sal'' (sala), a opet u riječi ''saks''(makaze) ono se izgovara kao naše "a". Suglasnika ima 21, onih zvučnih gotovo da i nema. Suglasnici "g" i "d" često se gutaju, ili je pak njihov izgovor nejasan ili mekan. Slovo "r" iza samoglasnika se ne izgovara: ono često produžava samoglasnik ili se mijenja u "å", koje u našem jeziku najviše liči slovu "o".
 
Mijenjanje [[glagol|glagola]] je jednostavno. U sadašnjem vremenu dodaje se "er" ili samo "r" u svim licima i jednine i množine: ''elsk-er'' (ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni volimo), ''stå-r'' (...stojimo). U prošlom vremenu dodaje se "ede" ili "te": ''elskede / følte''. Postoji i nepravilno mijenjanje koje sadrži promjenu osnovnog samoglasnika: ''jeg skyder - jeg skød'' (pucam / pucao sam). Ostala vremena nastaju slično kao i na [[engleski jezik|engleskom]]. U slučaju budućeg vremena ili u slučaju perfekta, koriste se pomoćni glagoli: ''jeg vil spise'' (jest ću) - ''jeg har spist'' (jeo sam). "Vil" dolazi od glagola ''ville'' - htjeti, a "har" od glagola ''have'' - imati.
 
Rječnik danskog je pretrpio najviše uticaja od starijih i savremenih njemačkih dijalekata (naročito [[niski njemački]]), [[Francuski jezik|francuskog]] i [[Engleski jezik|engleskog]] jezika. Pri brojanju se kombinuje njemački (jedinice dolaze prije desetica) i francuski sistem: šezdeset je tri puta 20, osamdeset četiri puta 20. Čak je 50 dva i po puta dvadeset.
Čak je 50 dva i po puta dvadeset.
 
Riječi se često spajaju u duge složene izraze, slično kao u [[Njemački jezik|njemačkom]] jeziku. To znači da je riječnik danskog jezika u principu neograničen, jer se sastavljanjem riječi kreiraju nove riječi. Najobimniji riječnici danskog jezika sadrže oko 200.000 riječi.
Za pisanje, koristi se standardni latinični [[alfabet]], uz dodatak slova ''æ'', ''ø'', i ''å'' (kao zamjena za ''aa'').
 
Rječnik danskog je pretrpio najviše uticaja od starijih i savremenih njemačkih dijalekata (naročito [[niski njemački]]). U srednjem vijeku danski prima mnoge riječi iz njemackog, npr: ''krig'' (rat), ''smuk'' (lijep), ''håbe'' (nadati se), zajedno sa nizom izvedenih elemenata kao što su be-, bi-, -agtig, -bar, -hed, -inde, -mager, -eri. Poslije reforme 1536, još jedan broj riječi primljen je iz njemačkog: ''gevær'' (puška), ''munter'' (veseo), ''anstrenge'' (naprezati), ''omsonst'' (uzalud).
Od 17. stoljeća veliki broj riječi posuđen je iz [[Francuski jezik|francuskog]], npr: ''affære'' (afera), ''nervøs'' (nervozan), ''genere'' (smetati, remetiti), ''partout'' (apsolutno). Riječi iz [[Engleski jezik|engleskog jezika]] posuđene su mahom u 20. vijeku, npr: ''klub'', ''smart'', ''skippe'', ''okay''. Latinski i grčki takođe su imali uticaja na danski jezik. Izrazi iz ovih jezika su naravno prilagođeni danskom načinu mijenjanja i izgovora, npr: ''præst'' (sveštenik), ''motor'', ''telefon'', ''krise'', ''immun'', ''senil'', ''vital'', ''skrive'' (pisati), ''imponere'', ''cirka'', ''ekstra''.
== Primjeri danskih riječi i izraza ==
 
* Leg godt! - Lego kockice (prijevodprevod: leg - igrati, godt - dobro što znači Dobro se igrati!)
* Hej (Hai) - Zdravo
* God dag (Go'l dej) - Dobar dan.
16

izmjena