Razlika između verzija stranice "Sirija"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
HiW-Bot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.2) (robot dodaje: or:ସିରିଆ
No edit summary
Red 17:
| službeni_jezik =
| etničke_grupe =
| državno_uređenje = [[Jednostranački sustavsistem]], [[republika]]
| vrsta_prve_vlasti = presjednik
| vladar_prva_vlast = Bashar[[Bašar al-Assadel Asad]]
| vrsta_druge_vlasti = premijer
| vladar_druga_vlast = Muhammad Naji al-Otari
Red 34:
| gustoća = 118.3
| po_broju_gustoće_na_svijetu = 101.
| bdp_ukupno = $99,544 bilionamilijardi
| bdp_godina = 2009
| po_broju_bdp_na_svijetu =
Red 52:
| najveće_jezero_površina = 60
| najveća_rijeka_ime = [[Eufrat]]
| najveća_rijeka_daljinanajveća_rijeka_dužina = ?
| nacionalni_dan =
| internetski_nastavak = [[.sy]]
Red 59:
}}
 
'''Sirija''', službeno '''Sirijska Arapska Republika''' je [[država]] u jugozapadnoj [[Azija|Aziji]] na [[Bliski Istok|Bliskom Istoku]]. Na zapadu 180 km dugom obalom izlazi na istočno [[Sredozemno more|Sredozemlje]], a graniči na sjeveru s [[Turska|Turskom]], na istoku s [[Irak]]om, na jugu s [[Jordan]]om, na jugozapadu s [[Izrael]]om te na zapadu s [[LibanonLiban]]om.
 
== Historija ==
Prostor Sirije nalazi se na razmeđu civilizacija i stoga je redovitoredovno kroz historiju bio poprište sukoba. Na ovom su se prostoru izmjenjivali [[Feničani]], Egipćani, [[Hetiti]], Aramejci,Asirci, Babilonci, Perzijanci na kraju Aleksandar Makedonski. Tada helenizam prodire u Siriju od strane Seleukidske dinastije. Zemlju kasnije osvajaju Rimljani i u tom je periodu jedna od najrazvijenijih provincija. Bila je prva kristijanizirana pokrajina u Carstvu. Pri podjeli Carstva pripala je Bizantu. U 7. je vijeku osvajaju Arapi koji šire islam. U srednjem je vijeku poprište borbi između Bizanta, Arapa, Križara i Turaka Selđuka. U tom periodu zemlja je uglavnom razjedinjena, a najvažniji arapski vladar je Saladin. Od 16. st. Zemljom vladaju Turci Osmanlije i provode daljnjudalju islamizaciju. Nakon prvog svijetskogsvjetskog rata postaje francuska kolonija, a protufrancuski jeprotivfrancuski ustanak (1925.-1927.) je krvavo ugušen, ali Francuzi pristaju na neke uvjeteuslove. 1941. proglašena je proglašena nezavisnost koja je ostvarena tek 1946. Borbe sa Izraelom, vojni udari i neuspiješnoneuspješno ujedinjenje 1958. sa Egiptom u UAR, miješanje u prilike u Liba-nonuLibanu, tei Zaljevski rat obilježile su modernu Siriju. Od državnog udara 1963. zemljom vlada socijalistička arapska stranka BAAS (pod vodstvom Hafiza El Asada) i Sirija dolazi pod uticaj S.S.S.R.-a.
 
Iz navedenog lako je vidljivo da je kroz historiju život na sirijskim predjelima bio i ostao težak.
 
== Geografija ==
Zemlja se sastoji od nekoliko regija: uske obalne nizine, planinske zone (Nusayriya na sjeveru, Anti-LibanonLiban, u kojem se nalazi najviši vrh, 2.814 m visoki Šajh, na jugu) na koju se prema istoku nastavlja brežuljakasta visoravan ssa malo padalina i vrlo oskudnom vegetacijom. Kroz istočni dio zemlje protječeprotiče rijeka [[Eufrat]] čije se vode koriste za natapanje.
 
Sirija je zemlja smještena u Jugozapadnoj Aziji. Veliki dijelovi zemlje su pustinja i polupustinja. Njezin se teritorij moze podijeliti na nekoliko dijelova. Uz 180 km duge obale Sredozemnog mora nalazi se ravnica široka oko trideset kilometara. Paralelno uz obalnu ravnicu pruža se lanac planina Jabbal al Nusayiriyah; a na njih se južno nastavljaju Anti-LibanonskeLibanske planine gdje se nalazi i najviša kota Sirije 2814 metara visoki Hermon. U jugozapadnom djelu Sirije nalazi se [[Golanska visoravan]] koja je trenutno pod Izraelom. Većinu južnog dijela Sirije zauzima Sirijska pustinja koja je praktički prostrana visoravan. Ostatak zemlje nalazi se na izdignutom platou (nižem od Sirijske pustinje) koji je u većem dijelu dio zaravnjenog prostora zvanog Al Jazirah. Na platou se nalazi i najveće sirijsko jezero al-Asad na najvećoj sirijskoj rijeci Eufratu, te drugo po veličini jezero Nuzayzah.
 
Eufrat je najvažnija i najveća rijeka u Siriji. Nije plovna, ali je njeno značenje veliko zbog natapanja. Ona je osnova Sirijske poljoprivrede. Osim Eufrata važne su tekučice Orontes i Khabur.
Najvažniji grad na sirijskoj obali je Latakija (Al-Ladiqiyah). To je i najveća luka. Izlaz na sredozemnoSredozemno more daje Siriji nageostratešku geostrateškoj važnostivažnost i pogoduje razvoju privrednih grana vezanih uz more.
 
Klima je u Siriji određena reljefom. U područjima bližima moru prevladavapreovladava umjerena klima sa suhim ljetom (Cs). Uz morsku je obalu je jak uticaj Sredozemnog mora pa su uz suha ljeta zime tamo vlažne ( i do 1000 mm padalina). Većina zemlje ima BW klimu (pustinjsku). Na najvišim djelovima klima ima uticaj visine pa se tu može govoriti o preplaninskoj klimi. U područjima između Alepa i Damaska padaline su rijeđe i variraju između 255 mm do 510 mm. U pustinjskim predjelima padalinepadavine variraju između 25 i 127 mm. Razlike u temperaturi su male; prosječne siječanjskejanuarske variraju od 4.4 do 6.4 celzijevih stepeni, a srpanjske oko 30 stepeni.
 
Geologija nastanak ovog prostora datira u tercijar.
Red 86:
Gradskog stanovništva ima 52%. Najveći grad je Damask (Damasq) sa populacijom od 1 934 000. Drugi najvažniji grad je Allep (cca 1 600 000). Treći velegrad je Horns (Hims) sa oko 600 000 ljudi. Najvažnija luka je Latakija. Pri-rodna promjena stanovništva je velika (25.4 promila). Stopa nataliteta je 30.6, mortaliteta 5.2 a god. promjena stanovništva iznosi 2.6%. Rast Sirije i Damaska:
 
* [[1948]].: 3 .800 .000
* [[1991]].: 14 887 000
* [[2001]].: 17 040 000
 
[[*Damask]] ([[1943]].): 286 000
*Damask ([[2001]].): 1 934 000
 
Apsolutna većina građana Sirije su Arapi. Najveća manjina su «nearapski» Kurdi kojih ima nešto više od 6 % i žive uz granicu sa Turskom, te Armenci koji uglavnom žive u velikim gradovima. Postoji i zajednica Turaka. Od nekadašnje velike Židovske zajednice ostalo je samo oko 1 000 člnovačlanova koji uglavnom žive u Damasku.
 
Po vjerskom pitanju Sirija je reltivno homogena zemlja, za razliku od susjednog LibanonaLibana, noali i ovdje postoje z načajneznačajne vjerske manjine. Većina Sirijaca su sunitski muslimani (74%). Slijedeća su vjerska grupa šijitski muslimani (12%), kršćana (armenskih pravoslavaca, maronita, grčkih pravoslavaca i katolika) ima oko 9-10%. U Siriji još djeluju zajednice Druga (vjera povezana sa islamom, ali i sa kršćanstvom i judaizmom), Alawita (vjerske šizme šijita) i oko 1000 Židova.
 
Sirijci su uglavnom Arapi; pripadnici hamitsko-semitske rasne skupine. Kurdi su druga, a Armenci treća grupa po brojnosti i obje pripadaju indo-evropskoj rasnoj grupi.