Razlika između verzija stranice "Antimaterija"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
m +Paul Dirac ispravka, -stub šablon jer mi se ne čini kao kratak članak
Red 4:
[[Materija]] i antimaterija ne mogu postojati jedna pored druge. Kada se nađu zajedno međusobno se poništavaju (anihilicija) uz oslobađanje velike količine [[energija|energije]] u obliku [[gama zračenje|gama zračenja]] ili drugih čestica.
[[Datoteka:PositronDiscovery.jpg|thumb|desno|200px|Otkriće pozitrona. (Physical Review, Vol.43, p. 491;American Physical Society, March 5, 2008)]]
Postojanje antičestica i antimaterije prvi je postulirao [[UK|engleski]] naučnik Pol[[Paul DirakDirac]] (aul Adrien Maurice Dirac), [[1902]]-[[1984]]), uvodeći [[1928]]. godine koncept pozitivno naelektrisanog elektrona, tj. pozitrona, čije je postojanje eksperimentalno potvrđeno [[1932]]. Od [[1955]]. godine, kada su pomoću akceleratora čestica uočeni antiproton i antineutron, eksperimentalno je detektovan i čitav niz antičestica.
 
Krajem devedesetih godina prošlog vijeka u [[CERN]]u i [[Fermilab]]u sintetizovan je antivodonik - prvi antiatom. Kod običnog vodonika oko protona koji predstavlja atomsko jegro kruži jedan elektron. Kod antivodonika oko antiprotona kruži antielektron (pozitron).
 
Kao što kombinacijom čestica nastaje materija, tako i kombinacijom odgovarajućih antičestica nastaje antimaterija. Na primjer, stabilan atom antivodonika može da nastane vezivanjem pozitrona za antiproton. Njegove osobine bi trebalo datrebale budubiti identične osobinama običnog hidrogena. Zaista, [[atom]] antivodonika je proizveden u sudarima antiprotona sa mlazom atoma ksenona. U sudaru antiprotona sa atomskim jezgrom ksenona ponekad dođe do stvaranja para elektron-pozitron. Pri tome, može da se dogodi (mada vrlo rijetko) da [[brzina]] i pravac [[kretanjeKretanje|kretanja]] novonastalog pozitrona budu bliski brzini i putanji antiprotona. Tada pod uticajem privlačne sile između pozitrona (pozitivne čestice) i antiprotona (negativne čestice) nastaje atom antihidrogena. Izolovan atom antihidrogena stabilan je koliko i izolovan atom hidrogena.
 
Međutim, u sudaru sa običnom materijom dolazi do njegovog poništavanja. Pošto se čestice kreću brzinom bliskom [[brzina svjetlosti|brzini svjetlosti]], [[vrijeme]] života antivodonika u aparaturi reda je veličine 4 × 10-8 s, koliko antiatomu treba da prevali desetak [[metar]]a i poništi se u sudaru sa zidom aparature. Zbog toga se antimaterija ne može naći na [[Zemlja|Zemlji]] u prirodnom stanju, osim u malim količinama kao rezultat radioaktivnosti ili kosmičkog zračenja. Danas se ulažu veliki napori da se proizvedeni atomi antivodonika zarobe u električnom i magnetnom polju, dakle, da se izoluju od obične materije i tako im se produži vijek u mjeri koja će dozvoliti detaljnije ispitivanje atomskih osobina. Proizvodnjom prvih atoma antivodonika odškrinuta su vrata sistematskom ispitivanju antisvijeta.
 
== Vanjski linkovi ==
Red 17:
* [http://www.positron.edu.au/faq.html Stranica positron.edu.au]
* [http://public.web.cern.ch/Public/Content/Chapters/Spotlight/SpotlightAandD-en.html CERN Spotlight članak]
 
{{Stub-fiz}}
 
[[Kategorija:Materija]]