Razlika između verzija stranice "Republika Srpska Krajina"

[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
m Poništene izmjene koje je napravio 31.147.127.170 (razgovor), vraćeno na zadnju verziju koju je sačuvao EmausBot
Red 8:
[[Datoteka:Militargrenze, Wojwodowena und Banat.jpg|mini|225p|desno|Karta Vojne krajine]]
 
[[Vojna krajina]] je historijski pojam koji je nastao u vremenima osmanlijskih osvajanja [[Balkan]]a. Može reći da su turski upadi u Hrvatsku počeli 1414. godine, intenzivirali se tokom 15. i 16. vijeka, a što je sredinom 16. vijeka dovelo do osnivanja posebnog vojno-teritorijalnoga dijela koji je postepeno sve više potpadao pod komandu BećkogaBečkoga dvora i Ratnoga vijeća, a glavi mu je cilj bio, stvaranje protivturskog vojnog odbrambenog pojasa. Područje Vojne krajine nastalo je od dijelova Hrvatskog kraljevstva koje je borba protiv Osmanlija silom događaja postupno izuzimala iz jurisdikcije Hrvatskoga sabora i bana i stavljala pod izravnu upravu Habsburgovaca i austrijske vojne uprave. Kao formalni poćecipočeci postojanja Vojne krajine mogu se smatrati podjela Vojne krajine na Hrvatsku i Gornjo-slavonsku, koju je izvršio 1553. vrhovni krajiški komandant [[Ivan Lenković]], te odluka Sabora zemalja unutrašnje Austrije iz 1578. godine. Upravo je način finansiranja vojne uprave stvarao velike teškoće, jer te dvije zemlje feudalnog ustroja, nisu nikad imale dovoljno sredstava za finansiranje profesionalne vojske.
 
U 16. i 17. vijeku Krajina se organizuje oko vojnih utvrda i rijetko je naseljen habsburški vojni rezervat. Od druge polovine i kraja 16. vijeka, upravo na prijedlog Ivana Lenkovića, osim sa austrijskim vojnim jedinica, naseljavana je mješovitim stanovništvom - domaćim mobiliziranim, te prebjezima s turskoga područja i raznim austrijskim vojnim jedinicama. Među prebjezima prevladavaju Vlasi{{Izvor}}, romanizirano paleobalkansko stanovništvo u procesu slavenizacije, konfesionalno miješano. Angažiranje Vlaha kao seljaka-ratnika bio je neuobičajen potez austrijskih vlasti, ali je on riješio jedan od glavnih problema održavanja Vojne Krajine - Vlasi su bili spremni živjeti i ratovati samo za zemlju i slobodu pljačkanja stoke s druge strane granice. Tako se prvi puta na teritoriji Hrvatske pojavljuje značajnija masa istočno-pravoslavnoga stanovništva jer je dobar dio Vlaha, koji se naselio u Bosnu i Hercegovinu pošto su one potpale pod tursku vlast, pripadao Srpskoj pravoslavnoj crkvi (koja je pod Osmanlijama postojala pod različitim imenima{{Izvor}}, zavisno od historijskog trenutka).