Razlika između verzija stranice "Sofokle"

* [[Antigona (Sofokle)|Antigona]]

Sačuvan je i odlomak satirične drame „Sljednici” („Tragači”, „Lovački psi”), koji je [[1911]]. pronađen na jednom [[Egipat|egipatskom]] papirusu.

Sofokle je bio na prilično visokim državnim položajima. U ratu sa Samom bio je član strateškog saveza zajedno s [[Perikle|Periklom]]. Radio je kao diplomat, političar i svećenik. Osnovao je zajednicu za [[Muze]], koja je okupljala najslavnije umjetnike toga doba.

[[Plutarh]] opisuje kako se Sofokle prvi put natjecao i odmah odnio prvu nagradu, a [[Eshil]] je teško podnio taj poraz. Stari izvori tvrde da Sofokle nikad nije bio posljednji u natjecanju, te da je imao dvadesetak pobjeda ([[Eshil]] ih je imao 13, a [[Euripid]] 5, od čega je jedna posmrtna). S „Filoktetom” je također dobio prvu nagradu, a tragedija je značajna po tome što se junak pokušava ubiti na samoj pozornici, što je za tadašnje poimanje tragedije bilo nečuveno.

Sofoklovo se shvaćanje života temelji na religiji i mitovima. Bitno je poštovanje [[Grčka mitologija|bogova]] molitvom i žrtvama, te izvršavanje njihovih naredbi. Njegovu religioznost odlikuje moralna strogost koja se zasniva na pokoravanju i poštovanju božanskih autoriteta, čija je volja apsolutna i koji određuju štošta je pravedno i moralno. Čovjekova samostalnost, nezavisnost i vlastito mišljenje podložni su božanskoj volji i zakonima. Čovjekovim životom upravlja iracionalna, tajanstvena sila, te potpuna moć bogova, on ne može uticati na svoju sudbinu i buniti se protiv nje:

:''Sudbini smrtnik umaknuti ne može.''" („[[Antigona]]”„Antigona”)

* U braku s Nikostratom imao je sina Ijofona koji je bio ljubomoran na druge sinove, posebice na to što je Sofokle najviše volio unuka drugog sina. Ijofont je tako podigao tužbu protiv svoga oca optužujući ga za staračku slaboumnost, te je tražio da ga se stavi pod tutorstvo. Sofokle je pred sucima pročitao dio svoje drame koju je upravo stvarao, a suci su ga potom oslobodili, jer čovjek koji može tako lijepo pisati, ne može biti senilan.

* O njegovoj smrti kolaju brojne anegdote. Jedna kaže da se zagušio jedući bobicu nezrela grožđa. Druga pak kaže da je umro od radosti kad je čuo za pobjedu u teatru. Treća govori da je recitirao dugačku rečenicu iz „[[Antigona|Antigone]]”„Antigone” koja nije imala stanku za disanje, te je na posljetku izdahnuo.

* Postoji priča koja govori o Sofoklovu pokopu. Njegova je obiteljska grobnica bila na putu prema atičkoj tvrđavi Dekeleji koju su u to vrijeme zaposjeli [[Sparta]]nci. Noć nakon što je Sofokle umro, vojskovođi Lisandru, njihovom zapovjedniku, ukazao se duh boga [[Dioniz]]a koji mu je rekao da dopusti povorci da ukopa čovjeka koji je upravo umro. Lisandar nije mario za taj san, no on se opet ponovio iduće noći. Tada se Lisandar raspitao o tome tkoko je umro i, pošto je saznao da je to Sofokle, dopustio je povorci da prođe. No, ta priča nema vjerodostojne hronološke temelje.

* U početku je i sam Sofokle glumio u tragedijama, ali priča kaže da je morao prestati zbog slabog glasa, te se tako odvojilo njegovo pjesničko umijeće od glumačkog.

* ''Svako može pogriješiti, ali će mudar popraviti učinjenu grešku. Ustrajanje u grešscigrešci dovodi do svih zala.''

* ''TvrdoglasvostTvrdoglavost je isto što i bezumlje.''

== WikiVanjski linkovi ==