Razlika između verzija stranice "Sokrat"

Sokrat je tvrdio da je svjesnost ne znanja prvi stepen sticanja znanja. Sokratova metoda je negativna metoda hipotetičke eliminacije, u tome što su bolje hipoteze one kada polahkopolako otkrivamo i eliminišemo one koje vode u kontradikciju. Sokratova metoda je potraga sa skrivenim hipotezama, pretpostavkama, aksiomima, koji podsvjesno oblikuju nečije mišljenje, a onda ih temeljito proučiti, da bi se odredila njihova dosljednost sa drugim vjerovanjima. Na osnovu puno pitanja, kao test logike i znanja, pomaže se osobi ili grupi da otkriju svoja mišljenja o nekoj temi, proučavajući definicije ili ''logoi'' (jednina ''logos''), pokušavajući da nađe zajedničko u mnogo pojedinačnih mišljenja.

Sokrat je koristio ovu metodu u istraživanju bitnih moralnih koncepta svog vremena kao što su vrline poštovanje, mudrost, umjerenost, hrabrost i pravda. Takva ispitivanja su osporavala moralna uvjerenja sagovornika, pokazivajući neadekvatnost i nekonsistnost u njihovim vjerovanjima, i često se završavalo zbunjenošću ili ''aporiji''. U takvim situacijama i Sokrat je priznavao svoje ne znanje, ali su drugi tvrdili da imaju znanje. Sokrat je vjerovao da ga njegovo priznavanje ne znanja čini mudrijim od onih koji, iako neznalice, su tvrdili da imaju znanje. Iako, na prvi pogled izgleda paradoksalno (ili ironično), to je Sokratu dalo šansu da ispravi svoje greške tamo gdje su drugi mislili da su u pravu.