Razlika između verzija stranice "Srpskohrvatski jezik"
| [pregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot mijenja: ga:An tSeirbea-Chróitis |
dodan bunjevački jezik po uzoru na englesku wikipediju? |
||
Red 3:
Rezultat je [[Bečki književni dogovor|Bečkog književnog dogovora]] iz 1850, na kojem je kao osnova za zajednički književni jezik [[Južni Slaveni|Južnih Slavena]] uzet narodni govor [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], karakterističan po [[štokavsko narječje|štokavskom narječju]] i [[ijekavski izgovor|ijekavskom izgovoru]].<ref>Miodrag Popović, Vuk Stef. Karadžić (str. 320), NOLIT, Beograd, 1987.</ref> Srpskohrvatski jezik je bio jedan od tri zvanična jezika [[SFR Jugoslavija|SFR Jugoslavije]] (druga dva su bili [[slovenački jezik|slovenački]] i [[makedonski jezik|makedonski]]). Bio je zvanični jezik u četiri bivše republike SFRJ: SR BiH, SR Crnoj Gori, SR Srbiji i SR Hrvatskoj. Srpskohrvatski jezik se može poistovjetiti sa srednjejužnoslavenskim dijasistemom. Raspadom SFRJ [[1991]]. godine ovaj jezik je prestao biti u službenoj upotrebi. Srpsko-hrvatski jezik savremena lingvistika smatra živim makrojezikom.<ref>[http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=hbs Documentation for ISO 639 identifier: hbs]</ref> U slavistici se susreće i naziv bosansko-hrvatsko-srpski jezik prilikom izučavanja nekadašnjeg zajedničkog standarda.<ref>[http://www.seelrc.org/webliography/bcs.ptml Bosnian/Croatian/Serbian]</ref>
Srpskohrvatski jezik imao je nekoliko specifičnosti: dva izgovora [[ekavica|ekavski]] i [[ijekavica|ijekavski]] izgovor, dva pisma [[latinica|latinicu]] i [[ćirilica|ćirilicu]], bogatstvo leksičkih sinonima, kao i upotrebu izraza specifičnih za pojedine sociokulturne sredine. Standard se razvijao za potrebe četiri naroda [[Srbi|Srba]], [[Hrvati|Hrvata]], [[Bošnjaci|Bošnjaka]] i [[Crnogorci|Crnogoraca]], ali nije dozvoljavao upotrebu karakteristične leksike za Bošnjake, odnosno bosanski jezik. Na toj bazi srpskohrvatski jezik je imao četiri književnojezička izraza, u početku su se razvili srpski i hrvatski književnojezički izraz, a potom bosanski i crnogorski književnojezički izraz. Raspadom zajedničke države iz ovih književnojezičkih izraza razvili su se savremeni [[Bosanski jezik|bosanski]], [[Hrvatski jezik|hrvatski]], [[Srpski jezik|srpski]], dok tendencija oficijalizacije i standardizacije prati i [[Crnogorski jezik|crnogorski]] te [[Bunjevački jezik|bunjevački jezik]].
Srpskohrvatski jezik nema prirodnog historijskog razvoja i utemeljenja za razliku od [[Bosanski jezik|bosanskog jezika]], jer je nastao kao rezultat kompromisa u složenoj političkoj situaciji Titove Jugoslavije.{{izvor}}
| |||