Razlika između verzija stranice "Francuska revolucija"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
Red 6:
 
== Ekonomski i društveni odnosi ==
U vrijeme kada je Engleska doživljavala industrijsku revoluciju, Francuska je bila pretežno agrarna zemlja. Od oko 25 milionamilijuna stanovnika samo dva milionamilijuna nisu pripadala seljaštvu. Francuska je u drugoj polovinipolovici XVIII vjekastoljeća bila feudalno-apsolutistička država. Postojanje feudalnih prava na zemlju sputavalo je razvoj zemljoradnje i industrije. Društvo se u Francuskoj dijelilo una tri staleža: svećenstvo, plemstvo i treći stalež.
Svećenstvo je imalo veliki uticajutjecaj u društvu i ubiralo je znatne prihode sa crkvenih imanja, ali nije bilo jedinstveno po sastavu i porijeklu. PrivilegovaniPrivilegirani položaj uživalo je više svećenstvo - plemićkog porijekla, dok je niže svećenstvo imalo skromne prihode, pa je po položaju bilo bliže pripadnicima trećeg staleža nego višem svećenstvu.
Plemstvo je bilo drugi privilegovaniprivilegirani stalež u Francuskoj i sa svećenstvom je činilo aristokratski dio francuskog društva. Ekonomski položaj plemstva obezbjeđivaliosiguravali su feudalni zemljišni posjedi. Aristokratski dio društva ubirao je prihode i od brojnih državnih službi i penzija koje je kralj dijelio svećenstvu i plemstvu kao vladajućim staležima. Niže plemstvo je, po svom ekonmskom položaju i ugledu u društvu, bilo znatno ispod visokog plemstva, ali je i ono ljubomorno čuvalo svoja feudalna prava.
NeprivilegovaniNeprivilegirani dio francuskog društva pripadao je trećem staležu, koji je po socijalnom sastavu bio veoma raznorodan. Najbrojniju kategoriju trećeg staleža činili su seljaci. Iako nisu bili formalno vezani za zemljoposjed svojih gospodara - plemića i svećenika, oni su bili opterećeni brojnim feudalnim dažbinamadavanjima. Crkvi su davali desetinu proizvoda, a državi brojne poreze. Nezadovoljstvo seljaka je bilo opće i oni su željeli ukidanje feudalnih odnosa kako bi postali vlasnici zemlje koju su obrađivali.
Trećem staležu je pripadalo i gradsko stanovništvo, izuzev plemstva i svećenstva. Tu se ubrajala i buržoazija koja se dijelila na : krupnu - bankare,krupne trgovce,vlasnike manufaktura i zakupce poreza,srednju - srednje trgovce, bogate zanatlije, i sitnu - zanatlije i sitne trgovce. Poseban sloj buržoazije je inteligencija iz redova trećeg staleža: književnici, naučnici , umjetnici kao i srednji služenici, ljekari, nastavnici, advokati i drugi.
 
 
Buržoazija na vlasti
U VersajuVersaillesu su se 5. majasvibnja 1789. godine sastali državni staleži. Kralj ukida svoju odluku da treći stalež bude dvostruko zastupljen u raspravi glasanju sa ostala dva staleža. Predstavnici trećeg staleža su bili nadglasani i 17. junalipnja 1789. godine proglasili su se narodnom skupštinom, a 9. julasrpnja 1789. godine ustavnom skupštinom. Kralj oružanom silom pokušava da srušisrušiti skupštinu i ministra Nekera. Na ovu vijest diže se narod Pariza i 14. jula 1789. godine zauzima Bastilju. Padom Bastilje širi se revolucionarni pokret po cijeloj Francuskoj. Buržoazija pokušava zavesti red, uplašena akcijom naroda (četvrti stalež). To joj uspijeva donošenjem zakona o ukidanju feudalnih dažbinadavanja, i zakona "Deklaracija poo pravima čovjeka i građanina" (26. avgustakolovoza 1789. godine) kojimpo kojem su sloboda, jednakost i vlasništvo proglašeni neotuđivim pravom čovjeka.
6. oktobralistopada 1789. godine narod je primorao kralja da prizna izglasane članove ustava i deklaraciju o pravima čovjeka i građana. Dvije njedelje iza toga narodna skupština se seli iz Verseja u Pariz.
U narodnoj skupština jača uticajutjecaj ljevice "jakobinski klub" sa Maksimilijanom Robespjerom na celu.
U međuvremenu narodna skupština je stvarala i stvorila buržoasku državu. Francuska je postala ustavna buržoaska monarhija. Luj XVIII (Kralj) staje na stranu kontra revolucije i pokusava stranom intervencijom srušiti revoluciju u Francuskoj. Izdao je proglas kojim je osudio djelo narodne skupštine i pozvao u pomoć svoje pristalice. Ustavotvorna skupština prestala je sa radom 30. septembra 1789. godine. Po njenoj odluci nijedan njen član se nije mogao kandidovati za zakonodavnu skupštinu. Zakonodavna skupština se okupila 1. oktobra 1791. godine. Ljevica, desnica i dvor su željeli rat (Pruska i Austrija), dok su protiv rata su bili poslanici na čelu sa Robespjerom. Na prijedlog kralja skupština je objavila rat Austriji. Francuska se užurbano spremila za rat. te 22. aprila preduzima ofanzivu u Belgiji. Ofanziva se zbog izdaje (Marija Antoneta - kraljica) generala, nediscipline, kukavičluka završila neuspjehom. To je dovelo do sukoba žirandinaca i kralja. Kralj smjenjuje ministre i stavlja svoj veto na odluke žirondinaca.
20. juna protiv odluke kralja pobunio se narod u Parizu. Za to vrijeme na granici Francuske gomilaju se snage Austrije i Pruske. Skupština je 11. jula 1792. godine proglasila otadžbinu u opasnosti. Sve narodne garde i dobrovoljci pozvani su pod oružje. 25. jula 1792. godine Robespjer traži suspenziju kralja i saziv nacionalnog Konventa. 25.07.1792. u Pariz stize 600 Marsejaca, sa novom borbenom pjesmom, po njima je dobila ime Marseljeza.