Razlika između verzija stranice "Akustika"

[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Odbijena zadnja izmjena teksta (od strane Manda.bntv) i vraćena revizija 1468150 od WikitanvirBot
Red 1:
{{Klasična fizika}}
Zvucni talasi (valovi)
[[Datoteka:Spectrogram -minato-.png|thumb|[[Japanski jezik]] [minato] ]]
Zvučni talasi su mehanički talasi koje opažamo čulom sluha. Naše uho može da registruje zvučne oscilacije čije frekfencije leže u granicama od 16Hz do 20 000Hz. Oscilacije ispod 16H ne osjećamo čulom sluha i one se zovu infrazvuk. Oscilacije čija je frekfencija preko 20 000Hz takođe ne možemo čuti i one se zovu ultrazvuk...
'''Akustika''' je [[nauka]] koja proučava [[zvuk]]. Zvuk se širi u [[Longitudinalni talasi|longitudinalnim talasima]], ali zvuk nije dio elektromagnetnog spektra, kao što su to svjetlosni ili radio talasi. Zvuk nastaje kada neka materija vibrira. [[Frekvencija]] tih vibracija mjeri se jedinicama koje se nazivaju [[Herc|herci]] (prema njemačkom fizičaru [[Heinrich Rudolf Hertz|Heinrichu Rudolfu Hertzu]] koji je dao veliki fizikalni doprinos u [[Elektromagnetizam|elektromagnetizmu]]).
Zvučni talasi do nas obično dospjevaju vazduhom, ali zvuk se može kretati kroz sve sredine (supstance): čvrste, tečne, gasovite...
Pošto se zvuk u vazduhu obrazuje tako što se čestice vazduha naizmjenično zgušnjavaju ili razređuju u pravcu kretanja, kažemo da su zvučni talasi u vazduhu longitudinalni talasi...
Jedina sredina u kojoj se zvuk ne može „kretati“ je bezvazdušni prostor (vakuum)...
Kod zvuka razlikujemo ton i šum.
Šum ima neprekidan akustični spektar u kojem su zastupljene sve frekfencije dok ton ima određenu frekfenciju... Osnovnu frekfenciju uho osjeća kao visinu tona. Kada je frekfencija viša ton je niži i obrnuto...
Pored visine tona uhom razlikujemo i boju tona. Tonovi iste frekfencije rezlikuju se po boji kada se viši tonovi različito kombinuju sa osnovnim tonom...
Zvuk ima i jačinu!!! Jačina tona zavisi od AMPLITUDE i FREKFENCIJE i tretira se kao FIZIČKA JAČINA TONA. Pošto uho ima različitu osjetljivost na razne frekfencije onda se uvodi subjektivna ili fiziološka jačina tona...
Ako frekfencije tonova stoje u prostim odnosima dobije se prijatan osjećaj koji se zove konsonancija.
Konsonancija je bolja ukoliko je odnos frekfencija prostiji, najbolju konsonanciju imaju dva tona čije frekfencije stoje u odnosu 1:2 i takva dva tona pretstavljaju OKTAV U, odnos 2:3 prestavlja KVINTU itd.
BRZINA ZVUKA zavisi od sredine kroz koju zvuk prolazi...
Jačina zvuka je najvažnija karakteristika zvuka. Pod jačinom zvuka podrazumjeva se odnos srednje snage koja se prenosi zvučnim talasom i površine S koja je okomite na pravac prostiranja talasa.
I = P/S
Gornja definicija se odnosi na fizičku jačinu zvuka, ipak fizičkoj jačini zvuka ne odgovara subjektivna ocjena jačine zvuka, jer uho nije podjednako osjetljivo na sve frekfencije. Čovjek frekfencije ispod 16Hz i preko 20000Hz uopšte ne osjeća kao zvuk. Uho je najosjetljivije na tonove od 700Hz do 5000Hz. Da bi zvučni talas izazvao osjećaj zvuka, mora da ima neku minimalnu jačinu koja se zove PRAG ČUJNOSTI... Kada jačina zvuka raste mi ga čujemo sve jače dok ne dostigne tzv GRANICU BOLA...
Jedinica za nivo jačine zvuka je decibel dB. Tako na primjer prag čujnosti iznosi 0dB, granica bola 130dB, šapat 20dB, govor 60dB, gratski saobraćaj 70dB...
Trajna buka loše utiče na zdravlje čovjeka. Stoga se uvode mjere za akustičnu izolaciju, upotrebom specijalnih materijala, takođe rad u potpunoj tišini može negativno utjecati na čovjeka jer izaziva pospanost i tromost...
IZVOR ZVUKA može biti svako tijelo koje osciluje frekfencijom u intervalu čujnosti uha.
U praksi se ipak koriste samo izvori koji zadovoljavaju određene uslove. To su najčešće zategnute žice, štapovi, vazdušni stubovi, membrane...
Osnovna karekteristika zvučnog izvora je sopstvena frekfencija i snaga koju može da emituje u okolni prostor. Da bi se povećala snaga zvučnog izvora koristi se efekat rezonance...
Zvučni izvor treba da posjeduje sposobnost reprodukcije da posle dužeg vremena emituje zvuk sa istim karakteristikama...
Prijenos energije oscilovanja sa jednog izvora na drugi iste frekfencije naziva se rezonanca.
Kada izvor zvučnih oscilacija počne da osciluje u otvorenom prostoru stalnom frekfencijom, zvuk se cuje veoma slabo ili nikako. Ako se stavi u posebno sanduče otvoreno sa jedne strane ton se pojača. Veličina sandučeta se podesi tako da frekfencija zvučnog oscilovanja jednaka frekfenciji prostora u koje je sanduče smješteno... tada kažemo da je izvor oscilovanja i vazdušni prostor u kome osciluje u rezonanci i ton se pojačao...
Isto tako naše čulo sluha funkcioniše na principu rezonance, u uhu ima oko 10 000 slušnih niti i svaka od njih ima sopstevnu frekfenciju oscilovanja. Te frekfencije slušnih niti su u intervalu od 16HZ do 20000Hz. Šireći se vazduhom zvučni talasi dopiru do uha i pobuđuju oscilovanja slušnih niti. Svaka slušna nit je rezonator koju pokreće oscilovanje na samo njegovoj frekfenciji...
AKUSTIČNOST PROSTORIJE
 
Pojam "[[frekvencija]]" odnosi se na broj oscilacija u sekundi, a varijacije u frekvenciji zvuka proizvode njegovu visinu, odnosno zvuk visokog ili niskog tonaliteta. [[Čovjek]]ovo [[uho]] može čuti zvuk frekvencije između 16 i 20.000 Hz (podatak je valjan za djecu, s godinama sluh za visoke frekvencije slabi, pa je realan podatak 16 Hz - 16 kHz).
Ako se izvor zvuka nalazi u nekoj zatvorenoj prostoriji, ona slušalac neće čuti samo zvukove koje dolaze direktno iz izvora, već i zvukove koje su došli u uho nakon refleksije od zidove prostorije...
 
Zvuk se od zidove obično odbija više puta, taj dobijeni zvuka produžava vrijeme trajanja prvobitno proizvedenog zvuka. Sve to nekad povoljno a nekada nepovoljno utiče na kvalitet zvuka u prostoriji.
[[Kategorija:Akustika]]
To djelovanje prostorije naziva se akustično djelovanje ili Akustičnost prostorije...
 
U prostoriji srednjih dimenzija zvučni talas pretrpi nekoliko stotina uzastpnih odbijanja od zidove, dok njegova jačina ne opadne ispod praga čujnosti. U većim prostorijama usljed obdijanja od zidove zvuk se može čuti i nekoliko sekundi poslje isključivanja izvora zvuka. Suviše velika refleksija pogoršava akustične osobine prostorije i izaziva jako odjekivanje (eho) isto tako suviše mala prostorija može izazvati malu refleksiju i prigušenje zvuka... Tada za tu prostoriju kažemo da je GLUHA SOBA...
[[ar:علم الصوت]]
Materijali koji dobro reflektuju zvuk su npr: beton, drvo, staklo...
[[az:Akustika]]
Materijali koji dobro apsorbuju zvuk su npr: tepih, zavjese, čovječije tijelo...
[[bg:Акустика]]
Pri proračunu akustičnosti prostorija koristi se vrijeme reverbacije. To je vrijeme za koje jačina zvuka opadne na milioniti dio prvobitne vrijednosti odnosno za 6dB. U skladu s time se kaže da je vrijeme reverbacije kraće ako se zvuk više absorbuje na zidovima...
[[ca:Acústica]]
[[cs:Akustika]]
[[cy:Acwsteg]]
[[da:Akustik]]
[[de:Akustik]]
[[el:Ακουστική]]
[[en:Acoustics]]
[[eo:Akustiko]]
[[es:Acústica]]
[[et:Akustika]]
[[fa:صداشناسی]]
[[fi:Akustiikka]]
[[fr:Acoustique]]
[[gl:Acústica]]
[[he:אקוסטיקה]]
[[hi:ध्वनिकी]]
[[hr:Akustika]]
[[ht:Akoustik]]
[[hu:Akusztika]]
[[io:Akustiko]]
[[it:Acustica]]
[[ja:音響学]]
[[kk:Акустика]]
[[ko:음향학]]
[[la:Acustica]]
[[lb:Akustik]]
[[lv:Akustika]]
[[ml:ശബ്ദശാസ്ത്രം]]
[[ms:Akustik]]
[[nds:Akustik]]
[[nl:Akoestiek]]
[[nn:Akustikk]]
[[no:Akustikk]]
[[pl:Akustyka]]
[[pt:Acústica]]
[[ro:Acustică]]
[[ru:Акустика]]
[[sh:Akustika]]
[[si:ධ්‍වනි විද්‍යාව]]
[[simple:Acoustics]]
[[sk:Akustika]]
[[sl:Akustika]]
[[sq:Akustika]]
[[sr:Акустика]]
[[sv:Akustik]]
[[ta:ஒலியியல்]]
[[th:สวนศาสตร์]]
[[tl:Akustika]]
[[tr:Akustik]]
[[uk:Акустика]]
[[ur:صدائیات]]
[[vi:Âm học]]
[[zh:声学]]