Razlika između verzija stranice "Fridrik II, kralj Pruske"

[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot dodaje: hsb:Bjedrich II. (Pruska)
No edit summary
Red 19:
'''Fridrik II''' ([[24. januar]] [[1712]] - [[17. august]] [[1786]]) je bio [[Spisak pruskih vladara|pruski kralj]] i brandenburški knez-izbornik (kao '''Fridrik IV'''). U historiji je poznat i kao '''Fridrik Veliki'''.
 
Bio je sin pruskog [[Fridrik Vilim I, kralj Pruske|Fridrika Vilima I]] i britanske princeze [[Sofija Doroteja od Braunschweig-Lüneburga|Sofije Doroteje]]. Fridrik Vilim I je želio da Fridrik bude podučavan samo o praktičnim stvarima i religiji, ali Fridrik je bio zainteresovan za umjetnost i krio je od svoga oca čitanje pjesničkih i filozofskih djela, dok saza religiju nije mnogo mario.
 
U mladosti je bezuspješno pokušao pobjeći od svog autoritativnog i nasilnog oca koji je redovno tukao njega, njegovu majku i svoju ostalu djecu, nakon čega je bio prisiljen gledati odrubljivanje glave svog prijatelja iz djetinjstva, Hansa Hermanna von Kattea. Nakon ovoga incidenta jedva je i sam izbjegao smrtnu kaznu, ali je zbog traume izazvane gledanjem prijateljevog smaknuća pao u tešku depresiju i halucinirao danima. Najviše podrške imao je od sestre [[Vilima od Pruske (markgrofica Brandenburg-Bayreutha)|Vilime]], s kojom je ostao izuzetno blizak cijelog života.
 
Otac ga je prisilio da oženi [[Elizabeta Kristina od Braunschweig-Wolfenbüttel-Beverna|Elizabetu Kristinu od Braunschweig-Wolfenbüttel-Beverna]]. Od nje se rastao odmah po očevoj smrti, ali njihov brak je zvanično trajao do kraja njegovog života. NisuNikada nisu imali djeceseksualne odnose i Fridrik ju je nakon očeve smrti viđao samo jednom godišnje i to pri zvaničnim posjetama. Svjestan da nikada neće imati djece, Fridrik je ubrzo po dolasku na prijestolje počeo za vladavinu pripremati mlađeg brata, [[Avgust Vilim od Pruske (1722-1758)|Avgusta Vilima]], a nakon njegove smrti bratića, [[Fridrik Vilim II, kralj Pruske|Fridrika Vilima]]. Osim što nije imao bračne odnose sa suprugom, Fridrik nikada nije imao ni ljubavnice, što, zajedno s nizom pisama i njegovim "posebnim i intimnim" (kako ga je njegova sestra opisala) odnosom s Katteom i prethodno s jednim pažom, navodi historičare na zaključak da je bio homoseksualac.
 
Po dolasku na vlast nakon očeve smrti pogazio je njegovo obećanje dato [[Karlo VI, car Svetog Rimskog Carstva|Karlu VI]], caru Svetog Rimskog Carstva, usprotivivši se njegovoj nasljednici, [[Marija Terezija Austrijska|Mariji Tereziji]]. Napao je [[Austrija|Austriju]] tražeći vlast nad [[Šleska|Šleskom]], što je i dobio. PredNjegov kraj života uspiocilj je bio spojiti razbacane i nepovezane dijelove svoje razdvojenekraljevine, posjedešto prilikomje podjelekonačno postigao [[Podjele Poljske|podjelom Poljske]]. Tokom [[Sedmogodišnji rat|Sedmogodišnjeg rata]] Fridrik se suočio s koalicijom koja je uključivala Austriju, Francusku, Švedsku, Saksoniju i Rusiju, imajući za saveznike samo Veliku Britaniju i Hanover kojima je vladao njegov daidža [[George II, kralj Velike Britanije|George]]. Više puta je bio blizu gubljenja Pruske, te je pisao kako bi bio sretan kad bi bratiću uspio ostaviti bilo kakve ostatke svog kraljevstva. Međutim, [[1762]]. godine iznenada umire ruska carica [[Elizabeta, carica Rusije|Elizabeta]] i na njeno prijestolje sjeda njen snažno pro-pruski nastrojen sestrić, [[Petar III, car Rusije|Petar III]], koji odmah povlači ruske trupe iz Pruske. Fridrik, koji je bio na rubu samoubistva, nazvao je Elizabetinu neočekivanu smrt spasonosnim "čudom brandenburške dinastije".
 
Fridrik je bio zagovornik [[prosvijetljeni apsolutizam|prosvijetljenog apsolutizma]]. Gotovo 50 godina je bio u kontaktu s [[Voltaire]]om, a njihov odnos je bio blizak i turbulentan. Poput svoje doživotne neprijateljice, Marije Terezije, modernizovao je birokratiju svoje države, ali je, za razliku od nje, poticao i vjersku toleranciju. Kada je veći dio nenaseljenog dijela Pruske učinio naseljivim, pozvao je ljude, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, rekavši: ''"Sve religije su dobre i jednake dokle god su ljudi koji ih ispovjedaju iskreni i ako Turci ili pagani dođu i požele naseliti našu zemlju, mi bi trebalo da budemo spremni da im izgradimo džamije ili hramove."''<ref>Charles Francis Horne: ''History of the German people from the first authentic annals to the present time, Volume 9'', International Historical Society, 1916, strana 320.</ref> Sponzorisao je umjetnike i filozofe. Umro je ne ostavivši iza sebe djece, pa ga je naslijedio bratov sin, [[Fridrik Vilim II, kralj Pruske|Fridrik Vilim II]].