Razlika između verzija stranice "Fridrik II, kralj Pruske"
[nepregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot dodaje: hsb:Bjedrich II. (Pruska) |
No edit summary |
||
Red 19:
'''Fridrik II''' ([[24. januar]] [[1712]] - [[17. august]] [[1786]]) je bio [[Spisak pruskih vladara|pruski kralj]] i brandenburški knez-izbornik (kao '''Fridrik IV'''). U historiji je poznat i kao '''Fridrik Veliki'''.
Bio je sin pruskog [[Fridrik Vilim I, kralj Pruske|Fridrika Vilima I]] i britanske princeze [[Sofija Doroteja od Braunschweig-Lüneburga|Sofije Doroteje]]. Fridrik Vilim I je želio da Fridrik bude podučavan samo o praktičnim stvarima i religiji, ali Fridrik je bio zainteresovan za umjetnost i krio je od svoga oca čitanje pjesničkih i filozofskih djela, dok
U mladosti je bezuspješno pokušao pobjeći od svog autoritativnog i nasilnog oca koji je redovno tukao njega, njegovu majku i svoju ostalu djecu, nakon čega je bio prisiljen gledati odrubljivanje glave svog prijatelja iz djetinjstva, Hansa Hermanna von Kattea. Nakon ovoga incidenta jedva je i sam izbjegao smrtnu kaznu, ali je zbog traume izazvane gledanjem prijateljevog smaknuća pao u tešku depresiju i halucinirao danima. Najviše podrške imao je od sestre [[Vilima od Pruske (markgrofica Brandenburg-Bayreutha)|Vilime]], s kojom je ostao izuzetno blizak cijelog života.
Otac ga je prisilio da oženi [[Elizabeta Kristina od Braunschweig-Wolfenbüttel-Beverna|Elizabetu Kristinu od Braunschweig-Wolfenbüttel-Beverna]]. Od nje se rastao odmah po očevoj smrti, ali njihov brak je zvanično trajao do kraja njegovog života.
Po dolasku na vlast nakon očeve smrti pogazio je njegovo obećanje dato [[Karlo VI, car Svetog Rimskog Carstva|Karlu VI]], caru Svetog Rimskog Carstva, usprotivivši se njegovoj nasljednici, [[Marija Terezija Austrijska|Mariji Tereziji]]. Napao je [[Austrija|Austriju]] tražeći vlast nad [[Šleska|Šleskom]], što je i dobio.
Fridrik je bio zagovornik [[prosvijetljeni apsolutizam|prosvijetljenog apsolutizma]]. Gotovo 50 godina je bio u kontaktu s [[Voltaire]]om, a njihov odnos je bio blizak i turbulentan. Poput svoje doživotne neprijateljice, Marije Terezije, modernizovao je birokratiju svoje države, ali je, za razliku od nje, poticao i vjersku toleranciju. Kada je veći dio nenaseljenog dijela Pruske učinio naseljivim, pozvao je ljude, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, rekavši: ''"Sve religije su dobre i jednake dokle god su ljudi koji ih ispovjedaju iskreni i ako Turci ili pagani dođu i požele naseliti našu zemlju, mi bi trebalo da budemo spremni da im izgradimo džamije ili hramove."''<ref>Charles Francis Horne: ''History of the German people from the first authentic annals to the present time, Volume 9'', International Historical Society, 1916, strana 320.</ref> Sponzorisao je umjetnike i filozofe. Umro je ne ostavivši iza sebe djece, pa ga je naslijedio bratov sin, [[Fridrik Vilim II, kralj Pruske|Fridrik Vilim II]].
|