Razlika između verzija stranice "Mate Boban"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot dodaje: ru:Бобан, Мате |
No edit summary |
||
Red 19:
|država za kategoriju=Bosna i Hercegovina
}}
'''Mate Boban''' (Sovići,
Rođen je 12. februara 1940. godine u mnogočlanoj obitelji, u selu [[Sovići (općina Grude)|Sovići]] kraj [[Grude|Gruda]], u zapadnoj Hercegovini. Osnovnu školu završio je u Sovićima. U mladosti je u školi bio loš učenik, sklon krađi. Kada ga je uhapsila jugoslavenska milicija, da bi se izvukao iz zatvora, pristao im je služiti kao doušnik.
Zbog gospodarskog kriminala, dvije godine provodi u istražnom pritvoru u [[Split]]u. On i njegovi politički suradnici su poslije lagali kako je u zatvoru završio zbog nacionalizma, točnije zbog posjete groba [[Ante Pavelić]]a u Madridu.<ref name="AIM" /> Kraj 1980-ih dočekuje kao predstavnik Tvornice duhana Zagreb, relativno situiran, sa ženom, troje odrasle djece i nekoliko unučadi.
Brzo stupa u kontakt sa čelništvom HDZ-a u [[Zagreb]]u. Predsjednik Republike Hrvatske [[Franjo Tuđman]] mu povjerava secesiju i formiranje hrvatskih općina u BiH kako bi bile što neovisnije od bosanskohercegovačkih vlasti u [[Sarajevo|Sarajevu]]. U februaru [[1992]]. raznim političkim smicalicama i prevarama postavlja se na čelo HDZ-a BiH smjenjujući dotadašnjeg legalnog predsjednika [[Stjepan Kljujić|Stjepana Kljuića]]. Držao je govore pred hrvatskim stanovništvom "upozoravajući" ih na "opasnost" od tobožnjeg islamskog fundamentalizma koji će Hrvate okrenuti protiv Bošnjaka. Nakon početka rata u BiH hrvatsko stanovništvo radi odbrane od srpske agresije organizira [[HVO]], koji je bio većim dijelom lojalan HDZ-u BiH, te [[HOS]], koji je bio lojalan [[Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine|predsjedništvu BiH]] u Sarajevu. U Grudama, 18. novembra 1991, Mate Boban proglašava Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, autonomnu teritorijalnu jedinicu unutar Republike Bosne i Hercegovine, navodno radi bolje odbrane od srpske agresije.▼
Većina ljudi koji su postali Bobanovi najodaniji suradnici, bili su bivši članovi Komunističke partije. [[Vladimir Šoljić]] bio je partijski tajnik u [[Široki Brijeg|Širokom Brijegu]], Valentin Ćorić u [[Čitluk]]u, Pero Marković u [[Čapljina|Čapljini]], a Branko Kvesić je bio istražni sudac u [[Mostar]]u. Bruno Stojić je također bio član Partije, a Jadranko Prlić je bio potpredsjednik posljednje komunističke vlade.<ref name="Miljenko">[http://www.barnsdle.demon.co.uk/bosnia/boban.html Miljenko Jergović] Mate Boban (1940.-1997.): Karadžićev brat u Kristu</ref>
''HZ Herceg-Bosna'' u početku je obuhvatala samo zapadnu Hercegovinu. [[HOS]] koji je bio mješovitog sastava postiže velike uspjehe u borbama sa srpskim paravojnim formacijama zbog čega mu raste popularnost i među Hrvatima i među Bošnjacima. Osvaja velike dijelove općine Trebinje nedaleko [[Dubrovnik]]a natjeravši [[četnici|četnike]] u bijeg. Mnogi vojnici HVO-a prelaze u HOS. Zapovjednik HOS-a BiH [[Blaž Kraljević]] [[9. august]]a [[1992]]. biva pozvan na sastanak s Matom Bobanom u [[Mostar]], navodno radi dogovora o daljnjem toku ratnih operacija protiv srpskih snaga. Sastanku je prisutvovao i [[Bruno Stojić]], ministar odbrane HZ "Herceg-Bosne". Na tom sastanku Mate Boban je zatražio od Blaža Kraljevića da se stavi pod zapovjedništvo vlasti Herceg-Bosne i da razoruža Bošnjake u HOS-u. Blaž Kraljević je to odbio i po povratku u svoj štab ubijen je zajedno sa osam svojih podređenih oficira u zasjedi Kažnjeničke bojne HVO-a kojom je zapovjedao [[Mladen Naletilić]] zvan Tuta, desna ruka Mate Bobana. Sumnja se (a mnogi Kraljevićevi prijatelji i danas vjeruju) da je Mate Boban naredio izvršenje [[atentat]]a i da je u tome imao podršku Franje Tuđmana koji je želio rasformiranje HOS-a u Hrvatskoj i BiH.▼
Nakon što je uvidio da komunistički režim pada, osniva Hercegovačku demokratsku zajednicu 1991., no ubrzo stupa u kontakt sa čelništvom HDZ-a u Zagrebu. Predsjednik Republike Hrvatske [[Franjo Tuđman]] mu povjerava secesiju i formiranje hrvatskih općina u BiH kako bi bile što neovisnije od bosanskohercegovačkih vlasti u Sarajevu.
U februaru 1992. Franjo Tuđman šalje izaslanika [[Stjepan Mesić|Stjepana Mesića]] da smijeni [[Stjepan Kljujić|Stjepana Kljujića]] s položaja predsjednika HDZ-a BiH. Na njegovo mjesto kraće vrijeme dolazi v. d. predsjednika [[Milenko Brkić]], da bi ga u konačnici zamijenio Mate Boban. Boban je ovaj puč u stranci komentirao time da je "Kljujić previše Bosanac, a premalo Hrvat."
▲
▲''HZ Herceg-Bosna'' u početku je obuhvatala samo zapadnu Hercegovinu. [[HOS]] koji je bio mješovitog sastava postiže velike uspjehe u borbama sa srpskim paravojnim formacijama zbog čega mu raste popularnost i među Hrvatima i među Bošnjacima. Osvaja velike dijelove općine Trebinje nedaleko [[Dubrovnik]]a natjeravši [[četnici|četnike]] u bijeg. Mnogi vojnici HVO-a prelaze u HOS. Zapovjednik HOS-a BiH [[Blaž Kraljević]]
Nakon atentata vlasti Herceg-Bosne nisu učinile ništa radi hvatanja i osuđivanja atentatora. Štaviše, oni su nastavili svoje djelatnosti i zavladali kriminalnim podzemljem Mostara. Mate Boban je tada pozvao borce HOS-a da se pridruže HVO-u. [[Ante Prkačin]], novi načelnik štaba HOS-a koji je bio poslan od čelništva [[HSP]]-a da spriječi sukobe HVO-a i HOS-a je prešao na stranu Mate Bobana i potpisao sporazum kojim je raspustio HOS u BiH. Mnogi HOS-ovci, bez energičnog vodstva, nisu se mogli oduprijeti pritiscima Mate Bobana. Bili su prisiljeni priključiti se HVO-u.
[[File:Mate-Boban-street01276.JPG|left|200px|Ulica Mate Bobana u Grudama]]
[[File:Mate-boban-Grude01278.JPG|right|200px|Memorial Spomen Ppolča u Grudama]]
U ljeto 1993., [[Katolička crkva u Bosni i Hercegovini]] žestoko kritizira Bobana i njegovu politiku prema Bosni i Hercegovini.<ref name="Mitja">Mitja, Velikonja. Religious separation and political intolerance in Bosnia-Herzegovina, str. 271. Libery of Congress Cataloging-in-Publication Data, 2003. ISBN 1-58544-226-7</ref> Hrvatski katolički vrh, kardinali [[Franjo Kuharić]]<ref>Rathfelder, Erich. [http://www.hsp1861.hr/vijesti/201129erra.htm Rat u ratu], 1998. Preuzeto 16. kolovoza 2011.</ref> i [[Vinko Puljić]], biskup [[Franjo Komarica]] i čelnik franjevačke provincije Bosne Srebrene fra [[Petar Anđelović]] "odrješito i smjelo osuđuju zločine hrvatskih religioznih nacionalista" i podržavaju nacionalno i religijski pluralističku Bosnu i Hercegovinu.<ref name="Mitja"/> Mate Boban i [[Gojko Šušak]] šalju pismo upozorenja kardinalu Kuhariću i upozoravaju ga da se crkveno vodstvo ostavi pitanja koja ih se ne tiču.<ref name="Mitja"/> Mostarsko-duvanjski biskup [[Ratko Perić]] i fra [[Jozo Zovko]] također navode da je rat u Bosni i Hercegovini političke, a ne religijske naravi.<ref name="Mitja"/>
Nakon još nekoliko incidenata s Katoličkom ckrvom HDZ BiH počinje voditi kampanju protiv katoličkog vodstva. Kardinala Vinka Puljića su javno prozivali "Alijinim biskupom".
Pred kraj rata situacija u BiH se promijenila. Međunarodna zajednica bila je odrješito jasna da BiH mora ostati cjelovita, stoga Boban više nije bio potreban HDZ-u. Tuđman, koji ga je postavio na vodstvo HDZ-a BiH sada vrši pritisak na njega da to mjesto napusti. Vodstvo HDZ-a u BiH preuzima Dario Kordić a čelnik Herceg-Bosne postaje Krešimir Zubak. Boban priznaje da se osjećaj izdanim i napuštenim. Kraće vrijeme živi u hotelu "Interkontinental" u Zagrebu. Dobiva i respektabilan posao u [[INA|INI]].
Umire u Sovićima 7. jula 1997. u 57. godini života od moždanog udara.
{{commonscat|Mate Boban}}
| |||