Razlika između verzija stranice "Veliki muftija"

Kada je 13.februara 1942.godine umro reis Spaho obadvijeobje struje su tražile da se na mjesto reisa izabere njihov čovjek s tim da su Kulenović i njegove pristalice insistirali, i u tome uspjeli, da se dok traje rat na bira novi reis. Tako se po drugi put na mjesto naiba, odnosno vršioca dužnosti reisu-l-uleme, našao profesor Salih ef. Pašić i osatoostao na tom položaju sve do septembra 1947.godine.

Pašić je, kao i Spaho, mudro i dostojanstveno vodio muslimanski narod kroz ovaj naš težak period. Možda je jedno od najznačajnijih ostavarenja tadašnje postave Islamske vjerske zajednice na čelu sa ef. Pašićem izgradnja džamije Zagrebu. Muslimanima je bilo od strane Pavelića predloženo da se pravoslavna crkva na Preradičevu trgu odgovarajućom pregradnjom pretvori u džamiju što su Zagrebačkizagrebački muftija Ismet Muftić i Islamska zajednica energično odbili. Nakon toga su ustaške vlasti predložile da se Meštrovičev spomenik u centru Zagreba, posvećen kralju Petru karadžorđevićuKarađorđeviću, adaptira u džamiju. Navodno je jedna grupa zagrebačkih muslimana od Meštrovića tražila suglasnost, ali on nije odgovorio. Neovisno od toga, džamija je izgrađena uz dosta otvorenih protesta od strane katoličke hijerarhije kojoj je posebno smetalo što se džamija nalazi u centru Zagreba. Zbog tih protesta svećanosvečano otvaranje džamije stalno je pomjerano. Konačno, džamija je otvorena u ljeto 1944.godine.

Nakon završetka II svjetskog rata svi muslimani na tlu tadašnje FNRJ, a kasnije SFRJ našli su se u potpuno novom državno-pravnom i ideološko-političkom okviru čija je osnovna intencija i cilj bila izgradnja komunizma preko ateizma, oduzimanje imovine i oduzimanje države i religije. Svi organizirani oblici i kolektivno legitimni likovi Bošnjaka svedeni su na Islamsku zajednicu. Glavni ciljevi komunističke vlasti prema Islamskoj zajednici bili su: odvojiti Islamsku zajednicu od države i politike, a državu i politiku zbog značaja i uticaja vjere na ljude, nikada ne odvajati od Islamske zajednice. Konkretna posljedica ovakve politike bila je ukidanje obavezne vjernauke u osnovnim i srednjim školama, te te ukidanje šerijetskihšerijatskih sudova. Politika ukidanja privatne imovine i njezino podrušljavanjepodrušavanje i podržavljenje u cilju razvoja privrede, poljoprivrede i urbanizacije potem agrarne reforme, nacionalizacije i eksproprijacije dotadašnjih vlasnika u korist države imat će za posljedicu da Islamska zajednica ostane skoro i bez pokretne i nepokretne imovine, čime su njena dotadašnja višestoljetna egzistencijalna osnova i izvor materijalnih prihoda potpuno dovedeni u pitanje. U cilju optankaopstanka, Islamska zajednica je morala tražiti nove izvore finansiranja i materijalnog izdržavanja. Osuđena od komunističkog režima na odumiranje ona je bila prisiljena na samofinansiranje. Ma kako je to u početku bilo teško ili se činilo nemoguće, takav način izdržavanja Islamske zajednice ( kroz redovne dobrovoljne priloge vjernika ) jačao je islamsku svjest u svakom vjerniku i povačao njihov interes i angažman u aktivnostima Islamske zajednice. Taj angažman rezultiraće hiljadama džamija koje su na novo sagrađene, ali samo u selima zato što je skoro nemoguće bilo dobiti dozvolu za gradnju novog vjerskog objekta u gradu. Islamska vjerska zajednica je bila potiskivana iz javnog života koliko je bilo moguće., Takotako da su vjersko-humanitarne institucije, nakon što je Islamska zajednica ostala bez vakufske imovine , izgubile svoju namjensku funkciju. Ovaj čin je od kolektivnog darovatelja Islamske zajednice pretvorio u kolektivnog primaoca. Kako je komunistička vlast preuzela brigu i organizaciju obaveznog osnovnog školovanja za sve građane, to su neke niže okružne medrese, koje su dotad bile nadomjestak općem obrazovanju muslimana, ostale bez svoje funkcije. Velik broj medresa je zatvoren tako da je u BiH ostala samo Gazi Huseinbegova medresa. Otežanom radu Islamske zajednice doprinio je odlazak stotina i hiljada stručnih kadrova iz Islamske u društvenudruštvene zajednice, te hapšenje stitona čestitih imama. Rat je, također, odnio veliki broj života bošnjačkih alima (učenjaka). Nove okolnosti su dovele do izmjena u dotadašnjem radu Islamske zajednice. Neki objekti Islamske zajednice bili su proglašeni zajedničkim kulturnim nasljeđem Jugoslovenske zajednice naroda i narodnosti, što je imalo za posljedicu

Međutim , to nije najbolje ostvareno zbog novonastalih okolnosti u kojoj se našla Islamska zajednica. Donešen je novi Ustav koji je usvojen na zasjedanju vrhovnog vakufskog sabora u Sarajevu 26. Avgusta 1947.godine. Na temelju ovog ustava izabran je 12 septembra 1947.godine prvi poslijeratni, sedmi po redu, reisu-l-ulema Fehim ef. Fejić. Menšuru je primio u Begovoj umjesto u Carevoj džamiji, što je prvi put u istorijihistoriji.

Tu je prije svega odluka o odvojenosti organa koji se bave vjerskim, od organa koji se bavi imovonskim odnosima, kao što je postojanje ulema-međlisamedžlisa i vakufsko-mearifskog sabora sa izvršnim organom vakufskom direkcijom.

Po Ustavu Islamske vjerske zajednice od 1959.godine objedinjuju se ove ustanove u jednu, a to je Starješinstvo Islamske vjerske zajenice na poddručjupodručju jedne republike. Po ovom Ustavu područje ulema-međlisamedžlisa obuhvatilo je područje jednog Sabora što je, opet kasnije ušlo u kompenteciju starješinstva.

Na zasjedanju vrhovnog Sabora Islamske vjerske zajednice u Prištini 5.novemrba 1969.godine donešen je njen novi Ustav, po kojem je Islamska vjerska zajednica službeno nazvana Islamska zajednica jer se došlo do zaključka da je riječ Islam implicira pojam vjere. Prema ovom Ustavu organi Islamske zajednice su odbori kao i osnovni organi i upravna tijela, vjersko-prosvjetni referenti i muftije kao glavna vjerska lica na svom području. Viši organi su Sabori i starješinstva. Sabor je najviši zakonodavni organ Islamske zajednice na području republike, a starješinstvo njegov izvršni organ. Prema Ustavu postoje četiri Sabora, odnosno starješinstva (Sarajevo, Priština, Titograd (Podgorica) i Štip). Od čalnovačlanova republičkirepubličkih Sabora bira se vrhovni Sabor Islamske zajednice u SFRJ. On je najviši zakonodavni i nadzorni organ Islamske zajednice u zemlji. Njega sačinjavaju: reisu-l-ulema ( na čelu),precednici predsjednici, Starješinstva i šest članova koje bira vrhovni Sabor iz svoje sredine.

12 aprila 1990.godine u Sarajevu, usvojen je novi Ustav Islamske zajednice. Ovim takozvanim Ramazanskim ustavom izvršena je temeljna reorganizacija Islamske zajednice članom 11.Ustava Islamske zajednice određeno je da se njezina imovina na prvom mjestu, umjstoumjesto dotadašnjidotadašnjih isključivo dobrovoljnih priloga vjernika i donacija, sastoji od vakufa. U tome pogledu velike su nade polagane u proces denacionalizacije, odnosno vračanjevraćanje nekad oduzete, ili jednostavno uzurpirane vakufske imovone. Rat je zaustavio ovaj proces.

Po ovom zakonu mešihat je izvršni organ Sabora Islamske zajednice. Najviše predstavničko tijelo Islamske zajednice u državi je vrhovni Sabor i broji 46 članova koji se biraju tako što ih delegiraju sabori u Sarajevu, Prištini, Skoplju, Podgorici i Zagrebu. Izvršni organ vrhovnog Sabora je Rijaset, čije je sjedište u Sarajevu i koji ujedno predstavlja vjersko jedinstvo pripadnika Islamske zajednice u cijelcijelosti.