Razlika između verzija stranice "Jacija-namaz"

Na stajanju vjernik zauzima stojeći položaj s povezanim rukama u predjelu između prsa i pupka, i to tako da desnu ruku stavi preko lijeve. I ovdje postoji razlika u mišljenjima uleme gdje jedan dio smatra da žene trebaju držati ruke povezane na prsima, a muškarci u predjelu pupka, dok drugi dio ne pravi razliku između muškog i ženskog stajanja. Na početku vjernik može prvo proučiti neku dovu. Bosanskohercegovački muslimani tradicionalno najčešće uče ''Subhaneke''. Ovo je moguće samo na prvom rekatu. Nakon toga obavezno je reći: ''"Utječem se Allahu od prokletog šejtana (đavola)"'' (ar. trans. ''"Eūzu billāhi mineš-šejtānir-radžīm"''), ali također samo na prvom rekatu. Dalje se kaže: ''"U ime Allaha, Sveopćeg dobročinitelja, Milostivog, Samilosnog"'' (ar. trans. ''"Bismillāhir-rahmānir-rahīm"''), pa se uči prva [[sura]] iz [[Kur'an]]a - [[Fatiha]] i nastavlja sa bar tri [[ajet]]a neke druge sure ili čitavom surom. Ovo se obavlja na prva dva stajanja. S obzirom da jacija-namaz ima 4 rekata, to postoje 4 stajanja. Na druga dva stajanja vjernik uči samo Bismillu i Fatihu.

 

 

Uz izgovor tekbira vjernik se zatim spušta na tlo i čini sedždu. Sedžda je, kako je opisao Muhammed a.s., sa 7 tačaka koje dodiruju tlo: čelo, nos, dva dlana, dva koljena i dvije noge. To je karakterističan položaj tijela u kojem vjernik klečeći dodiruje zemlju čelom i nosom. Muslimani smatraju da su u ovom položaju najbliži Allahu i da se u ovom položaju nijedna [[dova]] ne odbija, pa zato za vrijeme sedžde uče različite dove. U jednom rekatu postoje 2 sedžde, s pauzom između njih u sjedećem položaju.