'''Sturm und Drang''' je književni pokret nastao sedamdesetih i osamdesetih godina u [[Njemačka književnost|njemačkoj književnosti]]. Odlikuje ga izražen kult ličnosti, osjećanja i prirode. Predstavlja nastavak francuskog racionalizma od kojeg preuzima osloboditeljske ideje, ali se u isto vreme zalaže za slobodu osjećanja i protivi racionalističkom dogmatizmu.
Pripadnici ovog pokreta preuzimaju učenje [[Jean Jacque Rousseau|Rousseaua]] koji se u vrijeme slavljena razuma stavlja u odbranu prava osjećanja i srca. Rousseau je usred zanosa tekovinama [[civilizacija|civilizacije]] proslavljao prvobitno stanje, idealizirao selo, pjevao himne [[Priroda|prirodi]].
Predstavnici Sturm und Drang perioda nazivani su divljim ili burnim genijima. Okupljali su se u grupe. [[Friedrich Schiller]] i [[Johann Wolfgang von Goethe]] su svoju književnu karijeru započeli u okrilju ovog pokreta. Goethea je u strazburšku grupu uveo Herder.
Pripadnici ovog pokreta težili su originalnosti, isticanju svoje ličnosti i ideju [[Individualizam|individualizma]] doveli do krajnosti. Nisu podnosili stege razuma. Zahtjevali su neobuzdanu slobodu osjećanja. Priroda je za njih postala predmet obožavanja. Traže povratak prirodi. To su glavne ideje u kome se razvio i učvrstio kult ličnosti, kult osjećanja i kult prirode. [[Romantizam]] sa kultom ličnosti i [[Historija|historijskim]] i nacionalnim težnjama vodi porijeklo iz ovog pokreta.