Razlika između verzija stranice "Srebrenica"

|nadimak =

<!-- *** Slika *** -->

|slikaInfo = Panorama Srebrenice

|slikaDimenzija =

 

=== Osmalijsko doba ===

Dolazak Turaka u petnaestom vijeku odredit će potonje bitisanje ovoga grada smještenog na razmeđu orjentalnog-islamskog kulturno-civilizacijskog kruga i zapadno-evropskog, kršćanskog, tako da će narednih nekoliko vijekova povješću stvarani konglomerat vjera i kultura biti jedna od presudnih odrednica egzistiranja na ovom prostoru. Islam i kršćanstvo živjet će u Srebrenici, najposlije kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini u suodnosu kakav je na Balkanu, u većini država nepoznat ili čak nemoguće zamisliv. Nacionalni konglomerat, utemeljen i zagarantiran multietničkim opredjeljenjima posebno je došao do izražaja posljednjih decenija, a naročito nakon Drugog svjetskog rata, kada su historija Srebrenice, narodi, vjere i kulture esencirale u četrdesetak godina, postavši tako u postratnom dobu paradigma ukupnog postojanja Srebrenice, jedino održive u multietničkim okvirima.

 

=== Moderno doba ===

Kraj osamdesetih godina prošlog vijeka Srebrenicu je zatekao u pokušajima da privrednim razvojem uhvati korak sa svijetom. Stanovništvo ovoga grada, stisnutog planinskim obroncima u neposrednoj blizini rijeke Drine, i preostalih tridesetak hiljada koliko je živjelo u okolnim naseljima, život je zasnivalo na radu u moderniziranim fabrikama, te na poljoprivredi od koje je živjela jedna četvrtina stanovništva općine Srebrenica. Od sredine prošle decenije u Srebrenici je zabilježen nagli porast odlazaka na studiranje širom ex-Jugoslavije, tako da je početkom devedesetih godina veliki broj obrazovanih mladih ljudi bio spreman da Srebrenicu povede u jednom drugačijem, prosperitetnom smjeru, kako bi uhvatila korak sa svijetom. Međutim, period 1990.-1991. donio je nesigurnost kod velikog broja mladih, obrazovanih ljudi, tako da su u te dvije godine zabilježeni primjetni odlasci iz Srebrenice upravo ove populacije.

 

 

{{Glavni|Genocid u Srebrenici}}

Udružene srpske jedinice iz Srbije i sa područja Bosne i Hercegovine, pod komandom generala Ratka Mladića uz direktnu podršku vojno-političkog rukovodstva Savezne Republike Jugoslavije, 11. jula 1995. u prisustvu holandskih jedinica u sastavu UNPROFOR-a, osvajaju Srebrenicu i u roku od tri dana čine stravičan genocid nad nevinim bošnjačkim civilnim stanovništvom. Lokalno stanovništvo nije imalo mogućnost da pruži odbranu, jer je svo naoružanje, oduzeto 1993. godine, bilo uskladišteno kod UN snaga. Istog dana ubijeno je na stotine civila i započela u novijoj historiji svijeta nezapamćena golgota desetine hiljada ljudi. Deset hiljada njih zauvijek će ostati bez traga u šumama između Srebrenice i Tuzle, odnosno Srebrenice i Kladnja. Tamo su desetine masovnih grobnica i razbacane bošnjačke kosti, posebno razasute lobanje na kojima se vide tragovi ubistva, kako su ljudi davljeni i klani. Nakon srebreničkog genocida ništa više nije kao što je bilo ranije. Srebrenica će ostati krvavi pečat dvadesetog vijeka. Ona je istinska bošnjačka i bosanska "[[Gernika]]". Tamo, u toj "zaštićenoj zoni" politički i vojni zvaničnici Ujedinjenih nacija predvođeni [[Akaši]]jem i Žanvijeom, naprosto nisu htjeli da zaštite od pokolja bespomoćno civilno stanovništvo, iako su to morali učiniti, zašto su bili i veoma dobro plaćeni. Na njihovu i njima sličnih dušu neka idu sve golgote kroz koje su prošli Bošnjaci iz Srebrenice. Na preliminarnom spisku ubijenih Srebreničana trenutno se nalazi 8106 imena, a 12000 ljudi se vodi kao nestalo. Nažalost svakodnevno se iskopavaju nove masovne grobnice, pa spisak sa ubijenim srebreničanima svakodnevno raste... Među ubijenim je bilo dosta žena i djece, a Srbi oko Srebrenice su prakticirali da pale trudne bošnjačke žene i djecu žive, što svjedoče i slike žrtava iz masovnih grobnica<ref>[http://srebrenica-genocide.blogspot.com/2008/12/bosniak-women-children-burned-alive-by.html slike]</ref>.