Razlika između verzija stranice "Bijeljina"

 

Od pravoslavnih sakralnih objekata, posebno se ističe Pravoslavni manastir sa crkvom Svete Trojice ([[Manastir Tavna]]), nalazi se na izvoru rječice Tavne, 18 km od Bijeljine.

Sjeveroistočni ćošak Bosne odavno se zove [[Semberija]]. [[Hamdija Kreševljaković]] je smatrao da je naziv Semberija u vezi sa rodom osmanske vojske koji se, kako navodi zvao zemberi (strijelci). Riječ zemberek je perzijskog porijekla i znači: opruga, [[spirala]]. Prema Abdulahu Skaljiću, to je neka vrsta puške ili topa sa zemberekom. Prema tome naziv Semberija mogao je postati samo u osmansko vrijeme, ne prije prve polovine [[16. vijek]]a, a smatra se da su u tom kraju živjeli vojnici [[janjičari]] - [[zemberdžije]]. Bijeljina, grad u Semberiji, spominje se prvi put u vrijeme [[Osmanlijsko carstvo|Osmanskog carstva]] [[1634]]. godine kao sjedište kadiluka. [[Evlija Čelebija]] je ostavio zapis: ''"Kasaba Bijeljina je vojvodaluk (i) pašin domen (hass) na teritoriju zvorničkog sandžaka (...) Ta kasaba nalazi se na vrlo plodnom i žitorodnom velikom polju koje obiluje travom i vodom. Ona ima pet [[mahala]], sa pet stotina lijepih, daskom pokrivenih kuća, prizemnih i na sprat. U svakoj kući ima živa voda. U [[bašča]]ma na hiljade divnih ptičijih melodija osvježavaju ljudsku dušu i okrjepljuje čovječije zdravlje. Od svih dobrih kuća je veliki odžak Alipaše Čengića, koji je pokriven rubinskim i crvenim crijepom. To je dobar dvor (...) tako da mu u svoj Bosni nema ravna. U blizini tog saraja nalazi se jedan gaj u kome se ogromna stabla uzdižu do neba (...) Klima je prijatna i tu ima svakovrsnog voća koje je na glasu."''