Razlika između verzija stranice "Zemlja (planeta)"

| slika = [[Datoteka:The_Earth_seen_from_Apollo_17The Earth seen from Apollo 17.jpg|240px]]

* '''[[Ionosfera]]''' (termosfera) sadrži [[ion]]e, električki nabijene čestice. U ovom se sloju pod uticajem Sunčevog vjetra stvara [[polarna svjetlost]]. Temperatura raste, sve do visine 400  km.

* '''Egzosfera''' je prijelazno područje prema vakuumu. Ovo je sloj s vrlo razrijeđenim plinom, prostire se iznad 400  km visine.

<tr><td>[[Silicijumsilicij]]</td><td>15.2%</td>

Kora je vanjski sloj Zemlje, dubine 5 do 35 &nbsp;km. Sastavljena je od silikatnih stijena. Na granici kore i omotača nalazi se Moho-sloj, poznat i kao [[Mohorovičićev diskontinuitet]] prema hrvatskom naučniku [[Andrija Mohorovičić|Andriji Mohorovičiću]].

Ispod kore, do dubine 2900 &nbsp;km nalazi se omotač. Sastoji se od spojeva bogatih željezom i magnezijem. S dubinom raste i pritisak, a s pritiskom se mijenja i [[tačka topljenja]]. Stijene u višim slojevima nalaze se u polurastopljenom, plastičnom stanju, a u većim dubinama su krute. Materijal se kreće ("teče") vrlo sporo zbog visoke [[Viskoznost|viskoznostiviskoznost]]i.

Kako je prosječna gustoća Zemlje 5515 &nbsp;kg/m³, a gustoća materijala na površini samo oko 3000 &nbsp;kg/m³, očito se gušći materijal mora nalaziti u jezgru. U vrijeme nastajanja Zemlje, prije 4.5 milijardi godina Zemlja je većinom bila rastopljena. U procesu koji nazivamo [[diferencijacija]] teži elementi su potonuli prema središtu, a lakši su se skupili uz površinu. Zato je jezgra sastavljena uglavnom od željeza (80%), nikla i silicija.

Jezgro dijelimo u dva dijela, unutrašnju kruto jezgro poluprečnika oko 1250 &nbsp;km i vanjsko rastopljeno jezgro koje se pruža do poluprečnika 3500 &nbsp;km. Smatra se da je unutrašnje jezgro u kristalnom obliku, a vanjska sastavljena od tekućeg željeza i nikla. Smatra se da strujanje ovog rastopljenog metala (i miješanje koje nastaje zbog Zemljine rotacije) stvara [[Zemljino magnetsko polje]].