Razlika između verzija stranice "Ana, vojvotkinja Bretanje"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 24:
== Djetinjstvo ==
 
Ana je bila jedino dijete bretonskog vojvode [[Franjo II, vojvoda Bretanje|FranjaFranje II]] i [[Margareta Navarska (bretonska vojvotkinja)|Margarete]], kćerke vladajuće navarske kraljice [[Eleonora, kraljica Navare|Eleonore]]. Kao vojvodino jedino dijete bila je odgajana da ga jednog dana naslijedi na prijestolju jednog od najznačajnijih vojvodstava u Evropi. Franjo nije želio dopustiti da Bretanju ankesira Francuska, pa je pažljivo razmatrao pitanje kćerkinog braka. Zaručio ju je za engleskog kralja [[Eduard V, kralj Engleske|Eduarda V]], ali dječak je nestao tokom [[Ratovi dviju ruža|Ratova ruža]]. Međutim, kad ga je porazila francuska vojska, morao je potpisati mirovni sporazum kojim se njegovoj kćerki zabranjuje da sklopi brak bez saglasnosti francuskog kralja. Ubrzo zatim umro je od posljedica pada s konja, učinivši tako Anu vojvotkinjom Bretanje.
 
== Vladavina ==
Red 37:
U proljeće [[1491]]. godine francuski kralj [[Karlo VIII, kralj Francuske|Karlo VIII]] osvojio je grad [[Rennes]] i prisilio Anu da se zaruči za njega. Ona je zatim, u pratnji svoje vojske, kako bi tobože dokazala da je sama pristala na brak, otputovala u [[Langeais]] gdje se udala za njega uprkos protestima Maksimilijana koji je isticao da je Ana već bila valjano udata za njega, te da je Karlo bio zaručen za njegovu kćerku [[Margareta Austrijska (holandska guvernerica)|Margaretu]]. Anin brak s Karlom je ozakonio papa [[Inocent VIII]], poništivši njen brak s Maksimilijanom i tako joj oduzevši titulu kraljice Njemačke. Bračni ugovor je propisivao da će vlast nad Bretanjom zadržati onaj supružnik koji nadživi drugoga, ali da će se Ana, ukoliko nadživi Karla i ne bude imala djece s njim, morati udati za njegovog nasljednika.
 
[[Pomazanje|Pomazana]] je i [[krunidba|okrunjena]] kao kraljica Francuske [[8. februar]]a [[1492]]. godine u bazilici [[bazilika Saint-Denis|Saint-Denis]]. Anin drugi brak počeo je loše. Živjela je odvojeno od muža, koji joj je branio da koristi titulu vojvotkinje Bretanje. Dok je ratovao u Italiji, [[regent]]stvo nije prepustio svojoj supruzi, kako je bio običaj, već sestri [[Ana od Francuske|Ani]]. Kralj i kraljica su imali troje mrtvorođene i četvero živorođene djece, od kojih najdugovječnije, sin [[Karlo VII, delfin Viennoisa|Karlo Orland]], doživljava samo 3 godine.
 
===Udovištvo===
Red 43:
 
===Treći brak===
Godine [[1499]]. udala se za Luja XII. Od [[1501]]. do [[1504]]. bila je i kraljica Napulja, budući da je Luj nakratko osvojio krunu tog kraljevstva. Bračni ugovor s Lujem je bio mnogo drugačiji od onog kojeg je potpisala s Karlom; Ana više nije bila djevojčica, već zrela udovica kralja odlučna da osigura priznanje svojih vladarskih prava u Bretanji i nezavisnost svog vojvodstva. Prema bračnom ugovoru, Anu je trebalo da naslijedi njihov drugi sin ili, ako budu imali samo jednog sina, njihova najstarija kćerka. Iako je njen novi muž imao velikog utjecaja na vlast nad Bretanjom, priznavao je nju kao vladaricu Bretanje. S Lujem je imala dvije kćerke i četiri mrtvorođena sina.
 
Ana se žestoko borila da osigura nezavisnost Bretanje; svoju najstariju kćerku [[Klaudija, vojvotkinja Bretanje|Klaudiju]] zaručila je za [[Karlo V, car Svetog Rimskog Carstva|Karla Austrijskog]] (unuka svog prvog muža). Međutim, kad je Luju postalo jasno da mu Ana neće roditi sina, poništio je zaruke Klaudije i Karla, te kćerku zaručio za svog rođaka i prijestolonasljednika, [[Franjo I, kralj Francuske|Franju Angulemskog]]. Ana se žestoko opirala muževoj odluci i nikada nije odobrila taj brak. Čak je pokušala svoju drugu kćerku, [[Renata od Francuske|Renatu]], učiniti svojom nasljednicom, naznačivši tako u svom testamentu.