Razlika između verzija stranice "V-22 Osprey"

'''V-22 Osprey''' je višenamjenski vojni [[avion]] sa [[VTOL]] i [[STOL]] osobinama. Projektovan je za obavljanje misija kao dugodoletni [[helikopter]] i turbo-prop avion sa velikom brzinom putovanja. Razvila ga je kompanija [[Bell Helicopter]], a izrađivan je u suradnji sa [[Boeing Rotorcraft Systems]]-om. Prvi korisnici ovog aviona su [[US Marine Corp]] i [[USAF]]. Po [[FAA]] ovaj avion je klasificiran kao letjelica koja može uzletjeti vertikalno kao helikopter ali u horizontalnom letu se ponaša kao [[avion]].

 

[[Datoteka:CV-22 Osprey flies over the Emerald Coast.JPG|mini|lijevo|200px|CV-22 Osprey iznad obale Emerald]]

[[Avion]] je još od [[Prvi svjetski rat|I. svjetskog rata]] dovedo do revolucije u načinu ratovanja, otvarajući bojno polje i u trećoj dimenziji. Svojim letnim sposobnostima, avion je omogućio djelovanje na ciljeve u kratkom vremenu i na velikim udaljenostima, prenoseći rat sa linije bijnog polja na gotovo cijelo područje zaraćenih zemalja. Ipak, najveći nedostaci aviona očitovali su se u potrebi za velikom i skupo infrastrukturom koja je bila lako vidljiva iz zraka, te kao takva primarni cilj neprijateljskih napada. Isto tako, doprema ratnog materijala i ljudstva na nepripremljene površine bila je samo u jednom smjeru, tj. dostavljanje izbacivanjem iz letjelica. U [[Korejski rat|Korejskom ratu]] avionu se pridružio helikopter koji je eliminirao navedene probleme ali, na žalost sa dva velika nedostatka: mali dolet te mala brzina leta koja je povećavala vrijeme manevra, a samim time je helikopter postao laki plijen lovačkim avionima. Nezamjenjive mogućnosti vertikalnog manevra osigurale su mjesto helikopteru kao letjelici koja će u nadolazećem razdoblju zauzimati sve važnije mjesto u [[Zrakoplovstvo|zrakoplovstvu]]. Idealna letjelica stoga bi bila ona koja bi imala brzinu, dolet i ekonomičnost aviona spojene sa jedinstvenim manevarskim osobinama helikoptera. Rješenju problema pristupilo se upotrebom izravnog okretnog potiska [[mlazni motor|mlaznog motora]] ili uporebom vučne sile putem rotora ili [[Propeler|propelera]]. Veliki broj letjelica, koji se koristio potiskom mlaznog motora, u većini slučajeva doživio je neuspjeh, a najpoznatije letjelice koje su ušle u operativnu službu svakako su avioni [[Hawker Siddeley Harrier|BA Harrier]] i [[Jakovljev Jak-38]]. Ipak, nezamjenjiva mogućnost okomitog slijetanja i polijetanja tih aviona povlačila je za sobom i velike nedostatke koji su se prvo pokazali u ograničenim manevarskim sposobnostima u "helikopterskoj" fazi leta, kao i u velikoj potrošnji [[goriva]] u takvim režimima rada. Zato ti avioni ukoliko koriste svoje mogućnosti vertikalnog polijetanja i slijetanja, tada imaju vrlo mali dolet ili mogućnost nošenja male količine korisnog tereta (borbeni radijus prilikom maksimalnog iskorištenja helikopterskog polijetanja i slijetanja Harriera je 371 km, a Jak-a 38 370 km).

Program V-22 pokrenut je kako bi se ispunili zahtjevi navedeni u JVX programu, zahvaljujući kojem bi se američki marinci i zrakoplovstvo opremili letjelicom sposobnom da izvede zadatke na velikim udaljenostima i sa velikom brzinom leta, te koje trebaju mogućnosti vertikalnog slijetanja i polijetanja. Za stvaranje takve letjelice osnovna prepreka bila je tehnološki nivo koji je [[1986]] godine, kada se započelo sa razvojem V-22, dostigao visinu koja je garantovala uspjeh projekta<ref name="V-22_CRS_report">Bolkcom, Christopher. [http://opencrs.com/document/RL31384 RL31384 "V-22 Osprey Tilt-Rotor Aircraft"]. Congressional Research Service, 2. januara 2009.</ref> . Prve procjene o cijeni pojedine operativne letjelice kretale su se oko 24 miliona dolara sa planiranom proizvodnjom 923 primjerka. Godine [[1989]]. [[George H. W. Bush|Busheva]] je administracija ukinula projekt kada je predviđena cijena primjerka dostigla visokih 35 miliona dolara i gotovo za trećinu smanjila proizvodnju na 602 primjerka. Ipak, takav veliki i skupi projekt imao je i političku pozadinu koja je odlučivala o njegovoj budućnosti. Glavni protivnik tog projekta bio je sam ministar obrane [[Richard B. Cheney]], koji je tvrdio da će projekt koštati mnogo više od planiranih sredstava koja su neophodna za ulaganje u druge vojne projekte. Godine 1992, na upozorenje da projekt Osprey šteti Bushevoj kampanji, posebno u [[Teksas]]u i [[Pennsylvanija|Pennsylvaniji]], gdje se Osprey i trebao proizvoditi, Cheney je odobrio 1,5 milijardi dolara u fiskalnoj 1992. i 1993. godini za daljnji razvoj tog projekta, iako se i dalje javno suprotstavljao razvoju V-22.

 

 

Naoružani rezultatima dobivenim tokom razvoja [[SV-15]], moderna tehnologija omogućila je nadopunu nedostataka tog projekta i stvaranje nove letjelice budućnosti. Tehnološke novine, koje su bile prepreka tadašnjem razvoju, a sada su osnove u stvaranju takve letjelice, baziraju se na udvostručenoj digitalnoj kontroli turbo-osovinskih motora (tzv. sistem FADEC), kompozitna izrada većeg dijela strukture letjelice, [[fly-by-wire]] sistem upravljanja letom, te integrirani sistem avio-elektronike. Napredak u proizvodnji motora, kao i u sistemu za njegovo upravljanje, smanjio je radno opterećenje posade te je dugo bio najveća prepreka u razvoju Ospreya, ali kasnije i njegov najveći uspjeh. Glavna odlika sistema FADEC rezultira se u potpunoj kontroli motora i ograničavanju njegovog rada kako ne bi došlo do prekoračenja dopuštenih vrijednosti. Time je pilot rasterećen brige oko optimalnog rada motora što je posebno korisno u prelaznim režimima leta, što bi u suprotnom zahtijevalo mnogo više pilotskog angažmana, te usporavalo prolaz kroz kritične faze leta.

Slijedeći tehnološki uspjeh koji je omogućio razvoj Ospreya je obilna upotreba kompozitnih materijala u strukturi letjelice. Ne samo da su postignute velike uštede na težini, već bi neki dijelovi i bili teško izvedivi sa metalnim legurama zbog izloženosti specifičnim mehaničkim naporima. Čak 43,7% V-22 izrađeno je od karbon-grafit kompozita, 3,4% fiberglasa, 46,1% metala, te 6,8% drugih materijala, što ima za rezultat 22% lakšu letjelicu nego da je izrađena u potpunosti od legura metala. Upotreba kompozitnih materijala povećava i sigurnosne osobine letjelice, jer za razliku od relativno "iznenadnog" pucanja metala, strukturalna čvrstoća kompozitnih materijala se postupno degradira, čime se daje dovoljno vremena za uočavanje oštećenja. Isto tako, kompozitni materijali nisu podložni uticaju [[Korozija|korozije]], što je važno u uvjetima djelovanja na [[more|moru]]. Sljedeća tehnološka novost je ugradnja upravljačkog sistema tipa ''fly-by-wire''. Ukratko, pomak upravljačkih komandi prenosi se do upravljačkih površina putem optičkih vodova koji uz pomoć [[Računr|računara]] daju signal sistemu koji preko pokretača i servo-sistema pomiče upravljačke površine. Na taj način na Ospreyu su postignuti sljedeći rezultati:

 

 

Posljednja bitna tehnološka novost je ugradnja integriranog sistema elektronike (IAS) koji međusobno povezuje sve sisteme letjelice te omogućuje jednostavniju i kvalitetniju komunikaciju, preciznu [[Navigacija|navigaciju]], pregled i kontrolu sistema, kao i bržu obradu podataka koji se u optimiranim okvirima prezentiraju posadi. Osnovu tog sistema čine dva udvostručena računara preko kojih se unose podaci i kontrolira rad ostalih sistema. Posada nadzire sisteme i unosi podatke preko četiri višenamjenska ekrana u boji (MFD), dvije jedinice za prikaz podataka (CDU), te sistem za kontrolu i signalizaciju rada motora (EICAS). Svi ti sistemi su tako funkcionalno, ali i ergonomski postavljeni, da oba člana posade i pri maksimalno mogućem obimu poslova mogu na vrijeme provesti sve potrebne radnje.

 

[[Datoteka:V-22 Osprey wing rotated.jpg|mini|desno|200px|Zarotirano krilo]]

[[Datoteka:V-22-166480-FAR02.jpg|mini|desno|250px|Zakretni motori na vrhovima krila]]

Podvozje je tipa tricikl sa velikom međusobnom udaljenošću glavnih točkova i nosnog točka. Podvozje je u potpunosti uvlačivo, na zemlji Ospreyu daje relativno mali razmak od zemlje omogućujući lakši pristup letjelici. Podvozje je jedno od bitnih karakteristika u povećanju sigurnosti letjelice, jer u slučaju udara u zemlju ono će osim apsorbiranja velike količine [[Kinetička energija|kinetičke energije]], nju prenijeti na ključne tačke konstrukcije koje će svojim savijanjem i lomom ublažiti deformaciju putničkog prostora.

 

[[Datoteka:MV-22Bs on USS Wasp.jpg|mini|lijevo|200px|Slijetanje na [[nosač zrakoplova]]]]

[[Datoteka:V-22s at Amman.jpg|mini|desno|200px|Slijetanje na poletno-sletnu stazu]]

Još od početka razvoja JMVX programa, planirana je izrada dvije osnovne verzije Ospreya: MV-22, koja je prilagođena potrebama marinaca koji njime planiraju zamijeniti helikoptere [[Boeing CH-46|CH-46E]] i [[Sikorsky S-65|CH-53D]], dok američka kopnena vojska svojom verzijom CV-22 namjerava zamijeniti [[Sikorsky S-65|MH-53J]] i [[Sikorsky HH-60MH-60G]] uz istodobno nadopunjavanje djelovanja transportnog aviona [[Lockheed C-130|C-130 Hercules]]. Kako se naknadno uključila i američka mornarica sa svojim zahtjevima, njima je namijenjena prilagođena verzija MV-22 koja će se naći u ulozi traganja i spašavanja te logističkoj potpori, a u pojedinim izvorima navodi se i kao HV-22. Iako se čini da osim manje prilagodljivosti opreme i uređaja nema veće razlike između pojedinih verzija, od glavnih komponenti Ospreya, samo je motor potpuno isti. Zbog prilagodljivosti specifičnim zahtjevima marinaca i kopnene vojske, "kostur" letjelice jednak je u 90% dijelova, dok elektronika i oprema imaju samo 20-40% zajedničkih komponenti. Iako se verzije razlikuju opremom i strukturalnim izvedbama, zajednički cilj marinaca, mornarice i kopnene vojske je isti: imati letjelicu koja će ujediniti letne mogućnosti helikoptera sa doletom i brzinom turbo-prop aviona, a V-22 sve više dokazuje kako je dorastao toj ulozi.

 

 

== Tehnički podaci (MV-22B) ==

[[ka:V-22 Osprey]]

[[ko:V-22 오스프리]]

[[ms:V-22 Osprey]]

[[nl:V-22 Osprey]]