Razlika između verzija stranice "Ana, vojvotkinja Bretanje"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 21:
'''Ana''' ([[25. januar]] [[1477]]-[[9. januar]] [[1514]]) je vladala Bretanjom od smrti svog oca do svoje smrti. Brakovima je bila kraljica Njemačke, Francuske i Napulja. Pripadala je dinastiji [[Capet]] (ogranku [[Dreux (dinastija)|Dreux]]) kojoj su pripadala oba njena muža, te stoga kćerke i nasljednica.
== Djetinjstvo ==
Ana je bila jedino dijete bretonskog vojvode [[Franjo II, vojvoda Bretanje|Franja II]] i [[Margareta Navarska (bretonska vojvotkinja)|Margarete]], kćerke vladajuće navarske kraljice [[Eleonora, kraljica Navare|Eleonore]]. Kao vojvodino jedino dijete bila je odgajana da ga jednog dana naslijedi na prijestolju jednog od najznačajnijih vojvodstava u Evropi. Franjo nije želio dopustiti da Bretanju ankesira Francuska, pa je pažljivo razmatrao pitanje kćerkinog braka. Zaručio ju je za engleskog kralja [[Eduard V, kralj Engleske|Eduarda V]], ali dječak je nestao tokom [[Ratovi dviju ruža|Ratova ruža]]. Međutim, kad ga je porazila francuska vojska, morao je potpisati mirovni sporazum kojim se njegovoj kćerki zabranjuje da sklopi brak bez saglasnosti francuskog kralja. Ubrzo zatim umro je od posljedica pada s konja, učinivši tako Anu vojvotkinjom Bretanje.
== Vladavina ==
Prvi zadatak dvanaestogodišnje vojvotkinje bio je pronaći muža čija je vojska dovoljno jaka da se odupre francuskoj. Izabrala je njemačkog kralja [[Maksimilijan I, car Svetog Rimskog Carstva|Maksimilijana I]], iz dinastije [[Habsburg (dinastija)|Habsburg]]. Vjenčali su se putem predstavnika [[1490]]. godine, te je Ana kao njegova supruga postala njemačka kraljica. Francuzi su ovaj brak smatrali ozbiljnom provokacijom, jer ne samo da na njega nije pristao francuski kralj, već je i novi ''[[iure uxoris]]'' vojvoda Bretanje bio najveći neprijatelj Francuske. Vjenčanje se pokazalo loše tempiranim; Maksimilijan je bio prezauzet problemima u Ugarskoj da bi se ozbiljno borio za Bretanju, a Anini saveznici, kastiljska kraljica [[Izabela I, kraljica Kastilje|Izabela I]] i kralj [[Ferdinand II, kralj Aragonije|Ferdinand V]], bili su zauzeti provodeći [[rekonkvista|Rekonkvistu]]. Iako su i kastiljski kraljevi i engleski kralj [[Henrik VII, kralj Engleske|Henrik VII]] poslali manje trupe u pomoć Ani, ni jedni ni drugi nisu željeli otvoreni sukob s Francuskom.▼
===Prvi brak===
▲Prvi zadatak dvanaestogodišnje vojvotkinje bio je pronaći muža čija je vojska dovoljno jaka da se odupre francuskoj. Izabrala je njemačkog kralja [[Maksimilijan I, car Svetog Rimskog Carstva|Maksimilijana I]], iz dinastije [[Habsburg (dinastija)|Habsburg]], udovca burgundske vojvotkinje [[Marija, vojvotkinja Burgundije|Marije]] (također Kapetovke). Vjenčali su se putem predstavnika [[1490]]. godine, te je Ana kao njegova supruga postala njemačka kraljica. Francuzi su ovaj brak smatrali ozbiljnom provokacijom, jer ne samo da na njega nije pristao francuski kralj, već je i novi ''[[iure uxoris]]'' vojvoda Bretanje bio najveći neprijatelj Francuske. Vjenčanje se pokazalo loše tempiranim; Maksimilijan je bio prezauzet problemima u Ugarskoj da bi se ozbiljno borio za Bretanju, a Anini saveznici, kastiljska kraljica [[Izabela I, kraljica Kastilje|Izabela I]] i kralj [[Ferdinand II, kralj Aragonije|Ferdinand V]], bili su zauzeti provodeći [[rekonkvista|Rekonkvistu]]. Iako su i kastiljski kraljevi i engleski kralj [[Henrik VII, kralj Engleske|Henrik VII]] poslali manje trupe u pomoć Ani, ni jedni ni drugi nisu željeli otvoreni sukob s Francuskom.
===Drugi brak===
U proljeće [[1491]]. godine francuski kralj [[Karlo VIII, kralj Francuske|Karlo VIII]] osvojio je grad [[Rennes]] i prisilio Anu da se zaruči za njega. Ona je zatim, u pratnji svoje vojske, kako bi tobože dokazala da je sama pristala na brak, otputovala u [[Langeais]] gdje se udala za njega uprkos protestima Maksimilijana koji je isticao da je Ana već bila valjano udata za njega, te da je Karlo bio zaručen za njegovu kćerku [[Margareta Austrijska (holandska guvernerica)|Margaretu]]. Anin brak s Karlom je ozakonio papa [[Inocent VIII]]. Bračni ugovor je propisivao da će vlast nad Bretanjom zadržati onaj supružnik koji nadživi drugoga, ali da će se Ana, ukoliko nadživi Karla i ne bude imala djece s njim, morati udati za njegovog nasljednika.
Pomazana je i okrunjena kao kraljica Francuske [[8. februar]]a [[1492]]. godine u bazilici [[bazilika Saint-Denis|Saint-Denis]]. Anin drugi brak počeo je loše. Živjela je odvojeno od muža, koji joj je branio da koristi titulu vojvotkinje Bretanje. Dok je ratovao u Italiji, [[regent]]stvo nije prepustio svojoj supruzi, kako je bio običaj, već sestri [[Ana od Francuske|Ani]]. Kralj i kraljica su imali troje mrtvorođene i četvero živorođene djece, od kojih najdugovječnije, sin Karlo Orland, doživljava samo 3 godine.
===Udovištvo===
Karlo VIII je [[1498]]. godine umro nesretnim slučajem, od posljedica udarca u glavu. Ana je ostala 28-godišnja udovica, bez djece i nasljednika. Sporazum ju je sada obavezivao da se uda za novog kralja Francuske, muževog rođaka [[Luj XII, kralj Francuske|Luja XII]], ali on je već bio oženjen Aninom zaovom [[Ivana od Francuske (francuska kraljica)|Ivanom]]. Iste godine je potvrdila da će se udati za Luja ukoliko dobije poništenje braka s Ivanom u roku od godinu dana, vjerujući da Luj u tome neće uspjeti. Međutim, Luj je uspio nagovoriti papu da mu poništi brak uprkos Ivaninim protestima u datom roku. U međuvremenu, Ana je uživala samostalno vladajuću svojom domovinom.
===Treći brak===
Godine [[1499]]. udala se za Luja XII. Od [[1501]]. do [[1504]]. bila je i kraljica Napulja, budući da je Luj nakratko osvojio krunu tog kraljevstva. Bračni ugovor s Lujem je bio mnogo drugačiji od onog kojeg je potpisala s Karlom; Ana više nije bila djevojčica, već zrela udovica kralja odlučna da osigura priznanje svojih vladarskih prava u Bretanji. Iako je njen novi muž dobio vladarska prava, priznavao je nju kao ravnopravnu savladaricu i izdavao naredbe u njeno ime. Ana se žestoko borila da osigura nezavisnost Bretanje; svoju najstariju kćerku [[Klaudija, vojvotkinja Bretanje|Klaudiju]] zaručila je za [[Karlo V, car Svetog Rimskog Carstva|Karla Austrijskog]] (unuka svog prvog muža). Međutim, kad je Luju postalo jasno da mu Ana neće roditi sina, poništio je zaruke Klaudije i Karla, te kćerku zaručio za svog rođaka i prijestolonasljednika, [[Franjo I, kralj Francuske|Franju Angulemskog]]. Ana se žestoko opirala muževoj odluci i nikada nije odobrila taj brak. Čak je pokušala svoju drugu kćerku, [[Renata od Francuske|Renatu]], učiniti svojom nasljednicom, naznačivši tako u svom testamentu.
== Smrt i posljedice==
Da je nadživjela muža, sudbina Bretanje bi vjerovatno bila drugačija. Bubrežni kamenac prekinuo je Anin život u njenoj 36. godini. Iako ju je prema njenoj oporuci trebala naslijediti mlađa kćerka Renata, Luj to nije dozvolio, pa ju je, kao što je i bio običaj, naslijedila starija kćerka Klaudija koju je ubrzo zatim udao za Franju. Luj se oženio [[Marija od Engleske (francuska kraljica)|Marijom od Engleske]] u neuspjelom pokušaju da dobije sina. Franjo je Luja naslijedio kao kralj, a [[Henrik II, kralj Francuske|njegov sin s Klaudijom]] naslijedio je i francusko i bretonsko prijestolje, te zauvijek pripojio Bretanju Francuskoj.
{{Početak redoslijedne kutije}}
{{Redoslijedna kutija 1 na 1
|titula=[[Spisak bretonskih vladara|Vojvotkinja Bretanje]]<br><small>s [[Maksimilijan I, kralj Njemačke|Maksimilijanom]], [[Karlo VIII, kralj Francuske|Karlom II]] i [[Luj XII, kralj Francuske|Lujem]]</small>
|godine=[[1488]]–[[1514]]
|prethodnik=[[Franjo II, vojvotkinja Bretanje|Ana]]
|nasljednik=[[Klaudija, vojvotkinja Bretanje|Klaudija]]
}}
{{Kraj redoslijedne kutije}}
[[Kategorija:Bretonski vladari]]
[[Kategorija:Supružnici francuskih vladara]]
[[Kategorija:Supružnici austrijskih vladara]]
[[Kategorija:Kapetovci]]
| |||