Razlika između verzija stranice "Lika"

Nakon ponovnog naseljavanja u 18. vijeku, Lika je postala nacionalno izrazito mješovito područje, s gotovo podjednakim udjelom hrvatskog i srpskog stanovništva. Po etničkoj strukturi mogu se izdvojiti dva osnovna područja: zapadni dio (Brinje, Gospić, Otočac i Perušić) u kojem dominiraju [[Hrvati]], te istočni dio (Donji Lapac, Gračac i Korenica), gdje su većinu stanovništva činili [[Srbi]]. Uprkos stalnom iseljavanju i promjenama tokom rata, ta se podjela i danas može uočiti. Srbi su i prema popisu iz [[2001]]. godine većina u općinama Donji Lapac i Vrhovine, a čine značajan udio u općinama Gračac, Plaški, Plitvička Jezera i Udbina. Nasuprot tome, na području Gospića i Otočca Hrvati čine preko 90 % stanovništva.

 

[[Datoteka:Lika-Krbava County Map.jpg|mini|desno|300px|Ličko-krbavska županija (1881. - 1918.)]]

U prethistorijsko i antičko doba područje Like naseljava [[Iliri|ilirsko]] pleme [[Japodi]]. Njih je u 1. vijeku prije nove ere pokorila rimska vojska, ali su i dalje zadržali svoju plemensku autonomiju, baveći se nomadskim stočarstvom. Romanizacija ovog prostora je bila samo površna, jer je [[Rimska imperija|Rimljanima]] bilo najvažnije osigurati putne komunikacije. Do većih promjena dolazi raspadom Carstva i seobama naroda, kad se na ličko područje doseljavaju [[Hrvati]]. Oni uspostavljaju svoju upravnu organizaciju, osnivajući plemenske župe Gacku, Krbavu i Liku. Postoje teorije da su nakon ustanka [[Ljudevit Posavski|Ljudevita Posavskog]] u slabo naseljenu Liku [[Franci|franački]] vladari preselili znatan broj [[Avari|Avara]], koji su se kasnije stopili s Hrvatima. S razvojem i jačanjem hrvatske države, dolazi do porasta stanovništva i većeg stepena društvene organizacije, a s tim i do podjele starih rodovskih župa u Lici. Tako nastaju nove župe Bužane, Hotuča, Lapac, Plase i druge. O porastu značenja Like unutar Ugarsko-hrvatskog kraljevstva govori i osnivanje [[Krbavska biskupija|Krbavske biskupije]] [[1160]]. godine, sa sjedištem prvo na Mrsinju iznad [[Korenica|Korenice]], a zatim na Udbini. Materijalni ostaci iz tog razdoblja su neznatni, jer su većinu crkvi i utvrda uništili [[Turci]]. Dokaz tadašnjeg stepena razvoja je i postojanje tiskare u Kosinju krajem 15. vijeka.