Razlika između verzija stranice "Alhemija"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
TobeBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: ta:ரசவாதம்
No edit summary
Red 1:
[[Datoteka:William_Fettes_Douglas_-_The_Alchemist.jpg|desno|250px|Slika "Renel alhemist", [[William Douglas]], [[1853]]]]
Alhemija je umijeće postizanja dugovječnosti ili fizičke besmrtnosti pomoću eliksira načinjenog od neplemenitih metala pretvorenih u zlato ili zlatu slične supstance. U historiji nauke, '''alhemija''' podrazumijeva ranu formu istraživanja [[priroda|prirode]] kao i drevnu [[filozofija|filozofsku]] i spiritualnu nauku. Obje ove varijante alhemije kombiniraju elemente [[hemija|hemije]], [[metalurgija|metalurgije]], [[fizika|fizike]], [[medicina|medicine]], [[astrologija|astrologije]], [[misticizam|misticizma]] i [[spiritualizam|spiritualizma]], kao i [[umjetnost]]i. Alhemiju su praktikovali mudraci u [[Mesopotamija|Mesopotamiji]], [[Egipat|Egiptu]], [[Perzija|Perziji]], [[Indija|Indiji]], [[Japan]]u, [[Koreja|Koreji]] i [[Kina|Kini]]. Slični vidovi alhemije se pojavljuju i u antičkoj [[Grčka|Grčkoj]] i u [[Rimska imperija|Rimu]], kao i kod [[islam]]skih naučnika. Najzad dolazi u [[Evropa|Evropu]], gdje se u raznim vidovima održava sve do [[19. vijek]]a i pojave današnjih nauka. Osoba koja prakticira alhemiju zove se alhemičar.
 
Hemija zauzima središnje mjesto među prirodnim naukama. Ona se bavi molekulima, njihovom strukturom, osobinama i transformacijama, i principima na kojima se osobine molekula zasnivaju. Pošto se molekuli nalaze u osnovi materije, u najširem smislu, a materija je jedan od vidova postojanja cijelog svemira, hemija je jedna od "kosmičkih nauka". Zahvaljujući prirodnim naukama i to hemiji, biologiji i fizici, čovjek se počeo široko koristiti nekim otkrićima kao što su elektricitet, magnetizam, antibiotici, plastične mase, mineralna đubriva, uspješno su se vremenom riješavale mnoge pojave u prirodi kao što su:
1. Mehanizam gorenja
2. Infektivne bolesti
3. Proučavana je građa materije
 
Od vremena nekih naučnika kao npr. Njutna, Zemlja nije više centar svijeta već samo planeta u beskonačnom prostoru. U početku hemija je postojala kao zanatska proizvodnja prije nego što je dostigla novi stadij prošla je složen put razvoja. Centralna figura među historičarima hemije 19-og st. je svakako Herman Kop, a njegovo najznačajnije djelo je „Historija hemije u četiri forme “. On predlaže pet samostalnih etapa u razvoju hemije, a to su:
1. Period najstarijih vremena od 4. vijeka n.e (period praktičnog razvoja)
2. Od 4. st do početka 16. st. (vrijeme procvata - alhemija)
3. Od početka 16. st. do sredine 17. st. (jatrohemija)
4. Od sredine 17. st. do sredine 18. st.(period teorije flogistona)
5. Od kraja 18 (razvoj kvantnih metoda, istraživanja u hemiji)
 
Ovi periodi su ustvari sljedeći:
1. PRED ALHEMIJSKI PERIOD ( do 4. vijeka)
2. ALHEMIJSKI PERIOD (od 4. do 16. vijeka)
3. PERIOD UJEDINJENJA HEMIJE ( 16., 17., 18. vijek)
4. PERIOD KVANTNIH ZAKONA (prva polovina 19. vijeka)
5. SAVREMENI PERIOD (druga polovina 19. vijeka)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
{{stub-hem}}