Razlika između verzija stranice "Husein-kapetan Gradaščević"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Odbijena zadnja izmjena (od strane 77.77.252.84) i vraćena revizija 1328191 od 217.229.26.189 |
|||
Red 55:
Ostatak 1820-ih je Gradaščević uglavnom proveo mirno, imajući dobre odnose sa carskim vlastima u Bosni. Kada je Abdurahim-paša postao vezir 1827. godine, Gradaščević je postao jedan od njegovih najpovjerljivijih savjetnika. To je kulminiralo Gradaščevićevom ulogom prilikom bosanske mobilizacije za Rusko-Turski rat. Nakon pobune u sarajevskoj kasarni Gradaščević je čak obezbijedio sklonište za izbačenog Abdurahim-pašu u Gradačcu prije nego što mu je pomogao da napusti zemlju. Gradaščević je također bio relativno lojalan Abdurahimovom nasljedniku, Namik-paši, pojačavajući osmanske garnizone u [[Šabac|Šapcu]] po njegovoj naredbi.
Prekretnica za Gradaščevića je nastupila završetkom Rusko-Turskog rata i potpisivanjem [[Mirovni ugovor u Jedrenama|Mirovnog ugovora u Jedrenama]] [[14. septembar|14. septembra]] [[1829]] godine. Prema odredbama traktata Osmanlijsko carstvo je moralo dati autonomiju [[Srbija|Srbiji]]. Činom koji je uvrijedio Bošnjake i izazvao brojne proteste jer je Srbiji uz autonomiju dato i šest oblasti (bosanski: ''nahija'') koji su tradicionalno pripadali Bosni{{izvor}}. Usljed ove konfiskacije historijski bosanskih područja se rodio pokret za autonomiju.
U danima između [[20. decembar|20]]. i [[31. decembar|31. decembra]] 1830 godine Gradaščević je bio domaćin skupa bošnjačkih ajana u Gradačcu. Mjesec dana kasnije, od [[20. januar]]a do [[5. februar]]a održan je još jedan sastanak u [[Tuzla|Tuzli]] s ciljem da se pripremi za pobunu. Odatle je upućen opći poziv bosanskom narodu da se diže na ustanak za odbranu Bosne. Tada popularni Husein-kapetan neoficijelno biva izabran za vođu pokreta. Bliži detalji o ovom sastanku su mračni i diskutabilni. Prema određenim istovremenim izvorima Bošnjaci su zahtijevali da Istanbul:
| |||