Razlika između verzija stranice "Lirska pjesma"

[pregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
No edit summary
Red 3:
{{Prijevod}}
{{Wiki}}
Kratke stihovanestihovne vrste upravo zbog dviju bitnih osobina, stihova i kratkoće, ostvaruju tip književnog izražavanja u kojemu tek neke mogućnosti jezičkog kazivanja najlakše, pa prema tome i najviše, dolaze do izražaja. Zbog kratkoće riječ kao riječ, svaka riječ napose, i sasvim posebni, neuobičajeni odnosi među riječima postaju izuzetno važni, a zbog stihovane organizacije govora ritam i određeni zvukovni odnosno melodijski efekti imaju često za razumijevanje važnost čak i veću od važnosti uobičajenih značenja pojedinih riječi. Otuda se lako zapaža određena srodnost između lirske poezije i muzike. Tako i sama riječ [[lirika]] (prema starogrčkom instrumentu lyra) upućuje na tijesnu vezu između tog tipa književnosti i muzike. Lirska poezija nastala je po svoj prilici u svojevrsnom sinkretizmu (prema grčom synkretismos, stapanje, sjedinjavanje) govora, plesa, muzike glume i književnosti, tj. niza elemenata od kojih se kasnije razviše zasebne umjetnosti. Zato i prihvaćanje lirskog govora, odnosno razumijevanje lirike, nosi u sebi široke mogućnosti jedinstvenog razumijevanja svih vidova izražavanja jezika, pa čak i ne samo jezika, takvog razumijevanja u kojem je gotovo nemoguće odjeliti osjećaj za ritam i muziku od shvaćanja značaja pojedinih riječi.
Lirska pjesma govori čitaocu, odnosno slušaocu, svojevrsnim jedinstvom zvuka i smisla. Ona pobuđuje najdublje osjećaje, a spoznaju neposredno povezuje s tim osjećajima u jedinstvo koje ispunjava izvanrednim dojmom kako stvaraoca tako i čitatelja. Taj je dojam često i sam ono o čemu lirika govori.
Zbog sažetosti jezičkog izraza, zbog naglašavanja osjećajnog dojma, zbog inzistiranja na ritmu i zvuku odnosno na jedinstvu ritma i zvuka riječi s njihovim značenjem, lirska se poezija odlikuje i posebnim odnosom prema onom o čemu se u njoj govori. Sve o čemu lirika govori izraz je neposrednog, trenutnog i osobnog iskustva u kojem se gube sve razlike između subjektivnog i objektivnog, vanjskog i unutarnjeg, pojedinačnog i općenitog, „ja“ i svijeta. Zbog toga se lirska poezija smatra subjektivnom za razliku od objektivnosti epske poezije i proze, čime se želi naglasiti da lirika ne može opisivati događaje ni izricati općenito važne misli, nego može isključivo tek govoriti o neposrednom osobnom iskustvu. I kad opisuje neki događaj, i kad naizgled govori samo o nekom općim misaonim stavovima, prava lirika pronalazi poseban, vlastiti aspekt pristupa zbilji, takav aspekt s kojeg i uobičajene stvari, događaji i misli dobijaju sasvim nove smislene dimenzije.
Red 11:
Zbog kratkoće i sažetosti izraza lirska je pjesma naizgled veoma jednostavna. U njoj se obično tek u nekoliko rečenica iznosi neki doživljaj, neki pejzaž, predmet ili osoba, ili se pak izražava neka misao. No, jednostavnost uspjele lirike rezultat je složene strukture, takve strukture u kojoj čitav niz elemenata nerazdvojno učestvuje u istoj svrsi: ostvarenju posebnog dojma. Upravo zbog njezine savršene cjelovitosti, liriku je veoma teško analizirati.
 
U svakoj analizi, odnosno pokušaju rastavljanja pjesme na sastavne dijelove, postoji opasnost da se cjelovit dojam izgubi u nepovrat i da se zbog lakše uočljivih osobina previde sitni detalji o kojima najviše ovisi mogućnost prihvaćanja teksta pjesme na taj način da se njegov smisao ostvaruje u cjelokupnom iskustvu i tako omogućuje da pjesmu shvatimo upravo kao pjesmu. Pri tome ne valja zaboraviti.Kindža kako stvarno razumijevanje lirike, možda još u većoj mjeri nego što je to slučaj u epici, u drami ili u prozi, ovisi o nekim preduvjetima: o sposobnosti čitatelja (odnosno slušatelja), o njegovoj izobrazbi i osjetljivosti upravo za lirski izraz, o poznavanju tradicije unutar koje je pjesma napisana, o poznavanju jezika te književne problematike izrazabindža.
Osim ovoga, važno je reći: lirika se ne može uvijek i svugdje prihvatiti i razumjeti kao lirika .
 
Osnovnu strukturu lirske pjesme, takvu strukturu na temelju koje se može govoriti o osobitostima lirike (posebno u odnosu prema epskoj poeziji), možemo najlakše zapaziti razmotrimo li temu, kompoziciju, jezik i ritmičku organizaciju pjesme.