Razlika između verzija stranice "Giuseppe Tomasi di Lampedusa"

'''Tomasi''' je rođen u [[Palermo|Palermu]], od oca Gulia Marie Tomasija, princa od Lampeduse, i majke Beatrice Mastrogiovanni Tasca di Cuto. Nakon smrti sestre (od difterije) postao je jedinac. Bio je veoma povezan s majkom, ženom jake osobnosti koja je imala jak utjecajuticaj na njega, posebno zbog toga što je otac bio hladan i distanciran.{{Izvor}} Kao dijete poduvačan je u njihovoj kući u [[Palermo|Palermu]] od strane privatnog učitelja (uključujući književnost i engleski jezik), od strane majke (koja ga je učila francuskom), i nene, koja mu je čitala romane [[Emilio Salgari|Emilia Salgaria]]. U malom pozorištu u kući prvi put je gledao izvedbu ''[[Hamlet|Hamleta]]'', odigranu od strane družine putujućih glumaca.

[[1915]]. '''Tomasi''' je mobiliziran i poslan u rat, gdje je zarobljen od strane austrougarske vojske i zatvoren u logor za ratne zarobljenike, odakle je uspio pobjeći i vratiti se u [[Italija|Italiju]]. Nakon što je u činu poručnika otpušten iz vojske, vratio se na [[Sicilija|Siciliju]], naizmjenično se odmarajući i putujući s majkom, i nastavio s proučavanjem strane književnosti. U to vrijeme mu je prvi put naumpala ideja o budućem romanu ''Gepard''. Prvotna je ideja bila da se radnja romana smjesti u jedan dan, slično slavnom modernističkom romanu ''Uliks'' [[James Joyce|Jamesa Joycea]].{{Izvor}}

U [[Riga|Rigi]] se 1932. oženio ''Alexandrom Wolff'', baltičkom plemićkom i studenticom psihoanalize. Bračna ceremonija obavljena je u pravoslavnoj crkvi. U početku su živjeli s di Lampedusinom majkom u [[Palermo|Palermu]], ali je ubrzo nekompatibilnost između dviju žena Alexandru odvela nazad u Latviju.

[[1934]]. umire Tomasijev otac i on nasljeđuje prinčevsku titulu. [[1940]]. je nakratko pozvan u vojsku, ali je, kao upravitelj naslijeđene poljoprivredne plantaže, poslan kući da se brine o svojim poslovima. Jedno vrijeme je s majkom proveo u izbjeglištvu u [[Capo d'Orlando|Capo d'Orlandu]], gdje se ponovo spojio s Alexandrom; oni su preživjeli rat, ali njihova palača u [[Palermo|Palermu]] nije.

Nakon majčine smrti [[1946]]. Di Lampedusa se sa suprugom vratio u [[Palermo]]. [[1953]]. se počeo družiti s grupom mladih intelektualaca, od kojih je jedan bio [[Gioacchino Lanza Tomasi]], rođak, s kojim je razvio tako blisku vezu da ga je sljedeće godine legalno usvojio.

Tomasi di Lampedusa je bio čest gost svog rođaka, pjesnika [[Lucio Piccolo|Lucia Piccole]], s kojim je [[1954]]. putovao u [[San Pellegrino]] Terme na ceremoniju dodjele književne nagrade, gdje je, izmađu ostalih, sreo [[Eugenio Montale|Eugenia Montalea]] i [[Maria Bellonci|Mariju Bellonci]]. Smatra se da je nakon povratka s ovog putovanja započeo pisati Geparda, čije pisanje je završeno [[1956]].{{Izvor}} Za TomasijevaTomasijevog života roman je odbijen od dvajudva izdavača kojima kojima je bio ponuđen.

[[1957]]. Di LampedusiLampedusiju je dijagnosticiranotkriven rak pluća. Umro je [[23. juli|23. jula]] u [[Rim|Rimu]] i sahranjen na groblju u [[Palermo|Palermu]]. Njegov roman je objavljen godinu dana kasnije i brzo prepoznat kao vrhunsko djelo savremene italijanske književnosti. [[1959]]. '''Tomasi di Lampedusa''' posthumno je nagrađen nagradom [[Strega Prize]], prestižnom nagradom za roman.

Radnja ''Geparda'' prati porodicu glavnog lika u romanu, sicilijanskog plemića ''Don Fabrizia'' ''Corbere'', Kneza od Saline, kroz događaje Risorgimentatokom (ujedinjenja Italije). Vjerovatno najnezaboravniju rečenicu u romanu izgovara Don Fabrizijev nećak, ''Tancredi'', neuspješno nagovarajući Don Fabrizia da se okani vjernosti raspadajućem Kraljevstvu dviju [[Sicilija]] i da se ujedini s [[Giuseppe Garibaldi|Giuseppeom Garibaldijem]] i [[Savojska dinastija|Savojskom kućom]]: „Ne budemo li i mi u tome, oni će ti smisliti republiku. Ako želimo da sve ostane kako jest, treba da se sve promijeni.“

Roman je nakon prvog izdanja od nekih kritičara kritiziran zbog ''staromodnog'' realizma, stendalovskog ili tolstojevskog realizma koji je naročito nervirao neorealiste kao što su [[Ellio Vitorini]] ili [[Alberto Moravia]].{{Izvor}} Kako god, roman je bio veoma omiljen među takozvanim običnim čitateljima, kao i među prestižnim stranim intelektualcima ''Louisom Aragonom'' ili ''E. M. Forsterom''. {{Izvor}}[[1963]]. po ''Gepardu'' je snimljen film, koji je režirao [[Luchino Visconti]], i u kojem su glavne uloge tumačili [[Burt Lancaster]], [[Alain Delon]] i [[Claudia Cardinale]]. Film je osvojio [[Zlatna palma|Zlatnu palmu]] na filskom[[filmski festival|filmskom festivalu]] u [[Cannes|Cannesu]].

Tomasi je također napisao i nekoliko manje poznatih djela: ''I racconti'' (''Priče'', prvi put objavljene [[1961|1961.]]), ''Predavanja o Stendhalu'' (u formi knjige objavljene [[1977|1977.]]) i ''Uvod u francusku književnost 16. stoljeća'' (objavljen [[1970|1970.]]) Di Lampedusa je bio veliki anglofil {{Izvor}}i posthumno su objavljeni njegovi obimni zapisi o engleskog književnosti.