Razlika između verzija stranice "Antimaterija"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VolkovBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: lv:Antiviela
Prijevod na bosanski
Red 6:
Postojanje antičestica i antimaterije prvi je postulirao [[UK|engleski]] naučnik Pol Dirak (aul Adrien Maurice Dirac), [[1902]]-[[1984]]), uvodeći [[1928]]. godine koncept pozitivno naelektrisanog elektrona, tj. pozitrona, čije je postojanje eksperimentalno potvrđeno [[1932]]. Od [[1955]]. godine, kada su pomoću akceleratora čestica uočeni antiproton i antineutron, eksperimentalno je detektovan i čitav niz antičestica.
 
Krajem devedesetih godina prošlog vijeka u CERNu i Fermilabu sintetizovan je antihidrogenantivodonik - prvi antiatom. Kod običnog hidrogenavodonika oko protona koji predstavlja atomsko jegro kruži jedan elektron. Kod antihidrogenaantivodonika oko antiprotona kruži antielektron (pozitron).
 
Kao što kombinacijom čestica nastaje materija tako i kombinacijom odgovarajućih antičestica nastaje antimaterija. Na primjer, stabilan atom antihidrogenaantivodonika može da nastane vezivanjem pozitrona za antiproton. Njegove osobine bi trebalo da budu identične osobinama običnog hidrogena. Zaista, [[atom]] antihidrogenaantivodonika je proizveden u sudarima antiprotona sa mlazom atoma ksenona. U sudaru antiprotona sa atomskim jezgrom ksenona ponekad dođe do stvaranja para elektron-pozitron. Pri tome, može da se dogodi (mada vrlo rijetko) da [[brzina]] i pravac [[kretanje|kretanja]] novonastalog pozitrona budu bliski brzini i putanji antiprotona. Tada pod uticajem privlačne sile između pozitrona (pozitivne čestice) i antiprotona (negativne čestice) nastaje atom antihidrogena. Izolovan atom antihidrogena stabilan je koliko i izolovan atom hidrogena.
 
Međutim, u sudaru sa običnom materijom dolazi do njegovenjegovog anihilacijeponištavanja. Pošto se čestice kreću brzinom bliskom [[brzina svjetlosti|brzini svjetlosti]], [[vrijeme]] života antihidrogenaantivodonika u aparaturi reda je veličine 4 × 10-8 s koliko antiatomu treba da prevali desetak [[metar]]a i anihiliraponišti se u sudaru sa zidom aparature. Zbog toga se antimaterija ne može naći na [[Zemlja|Zemlji]] u prirodnom stanju, osim u malim količinama kao rezultat radioaktivnosti ili kosmičkog zračenja. Danas se ulažu veliki napori da se proizvedeni atomi antihidrogenaantivodonika zarobe u električnom i magnetnom polju, dakle, da se izoluju od obične materije i tako im se produži vijek u mjeri koja će dozvoliti detaljnije ispitivanje atomskih osobina. Proizvodnjom prvih atoma antihidrogenaantivodonika odškrinuta su vrata sistematskom ispitivanju antisvijeta.
 
== Vanjski linkovi ==