Razlika između verzija stranice "Usora"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 7:
Prije rata su zivili oko 8500 osoba na podruciju usore. Od toga su bili vise od 98% hrvati. U ratu je doslo do etnickog ciscenja i zlocina od srpske strane, tako da Usora danas broji samo 5000 stanovnika.
Tekst dobili od Perice Katić 05'
----
Prostor oko rijeke Usore i njezinih pritoka zove se naprosto Usora.
Bio je nastanjen još u paleolitiku ( starije kameno doba ), Dr Đuro Basler i Zdravko Marić su otkrili u Makljenovcu prebivališta čovjeka u tim prahistorijskim vremenima. Ime USORA u povijesnim vrelima spominje se prvi put godine 1225. u pismu pape Honorija III. Andriji II. ugarskohrvatskom kralju. Podrijetlo imena Usora je posebna zagonetka. Lingvisti i povjesničari se značajno razilaze pri utvrđivanju pravog vrela: od slavonske riječi V'SOR' u značenju ohol, ponosit, grub, srdit, osoran do pokušaja izvođenja njezinog imena iz naziva ondje nastanjenog iliskog plemena Oserijata. Naime, odbacivši ilirski posvojni sufiks ''-ata'' dobivamo ime rijeke Oser (-is), očevidno naša Usora-Usora.
Držeći se ovoga vrela opstojanje imena USORA se u povijesti produbljuje od sedam i pol na najmanje dvadeset stoljeća.
Usora spada u red brojnih političkih poluovisnih oblasti, koje su opstojale na tlu Bosne i Hercegovine kao ''specifični politički organizmi'' i koji su postupno nestajali ostavivši za sobom poneki trag u narodnoj kulturi, mentalitetu i načinu života.
Do sada nisu otrkivena historijska vrela kada se Usora počela izdvajati kao posebna upravna župa, ali znamo da se početkom XIII. stoljeća formira kao posebna oblast, u dokumentima kao kneževina (Sebislav 1236. god.) a zatim kao banovina (Henrik Gisingovac 1272. god.) I najzad vojvodstvo (od 1326. godine rod Biloševića čija čast prelazi na rod Zlatonosovića od 1399. godine. Posljedni vojvoda je bio Tvrtko Stančić, s padom BiH pod Tursku vlast).
Ozbiljniju povezanost naroda usorskog kraja, propovjedajući blagoslov naravi, utemeljitelja je Katolička crkva u mentalitet, način života I narodnu kulturu ovog kraja.
Najstariji podatak o njenoj nazočnosti je pismo Pape Grgura IX kojim uzima 8. kolovoza 1236. godine pod svoju posebnu zaštitu,... ''dragog sina I plemenitog muža, sina pokojnog Stijepana bana bosanskoga'' a unuka Kulina bana, ''Sebislav, ljiljana među trnjem''.
To trnje, po papi, jest bosansko plemstvo u Usori, zaraženo patarentskom herezom. Kasnije je ove osobnosti postupno uvlačila I u Hrvate iz Hrvatske, Dalmacija I Hercegovine koji su ovaj kraj počeli kontunuirano naseljavati još s kraja srednjeg vijeka, a s posebno izraženim intezitetom tijekom osamnaestog I s početkom dvadesetog stoljeća.
| |||