Razlika između izmjena na stranici "Crnogorski jezik"

nema sažetka izmjene
m (robot Dodaje: eu:Montenegroera)
Crnogorski jezik, za razliku od drugih jezika na južnoslavenskim govornim prostorima, ima ukupno 32 slova i glasa.
 
Uz 30 prisutnih slova i glasova u drugim južnoslavenskim jezicima, crnogorski jezik ima i mekomehko ''Š'' (poseban glas iz spojenog S i J, grafem ''Ś'') i mekomehko ''Ž'' (poseban glas iz spojenog Z i J, grafem ''Ź'').
 
Glasovi ''Ś'' i ''Ź'' su dio autohtonog jezičkog nasljeđa Crnogoraca.
No, sam ''Karadžić'' u istom djelu nudi definiciju kako su "Crnogorci Slaveni Srpske grane Grčkoga zakona" (grčke vjeroispovijesti) <ref> [http://www.filg.uj.edu.pl/~wwwip/postjugo/texts_display.php?id=134 Vuk Karadžić o Crnogorcima]</ref>.
 
Srpski književnik ''Ljubomir Nenadović'' u svom poznatom djelu "O Crnogorcima" 1856. objavio je kako je, prilikom posjete Crnoj Gori sredinom 19. vijekastoljeća ustanovio da ''Crnogorci govore crnogorskim jezikom''. On je također ostavio zapis kako je propagirao da se u crnogorskim školama izučavaproučava srpski jezik, te da će, ne bude li tako, tvrdio je Nenadović, razlike između crnogorskog jezika i srpskog jezika u budućnosti biti još veće:
 
''U svim školama, jezik je – crnogorski, u mnogome različan je od onoga priznatog, lijepog jezika na kome je Biblija prevedena. Govorio sam jednom prilikom na Cetinju da bi trebalo, radi književnog jedinstva, da uvedu onaj jezik kojim se danas piše u Beogradu i Novom Sadu. Taj je jezik, na kojem se dosada najviše pisalo i radilo, ostati će zauvijek kao srpski književni jezik. Ako Crnogorci produze svoje škole kao dosada, onda, poslije sto godina, između ta dva jezika biće veća razlika nego što je između portugalskog i španjolskog.''
''Petovjekovna borba koju su Crnogorci vodili sa [[Turci]]ma izolovala ih je od svijeta i sabila u vrletne i nepristupačne klance. I zato su ostali izolirani i lingvistički. Njihov se jezik razvijao neovisno i dobio je originalno obilježje. Čak i u jeziku se manifestira državna i nacionalna neovisnost Crne Gore'' <ref> [http://www.montenegro-canada.com/articles/article/1998396/33361.htm Jozsef Bajza, "A montenegrói kérdés", Budapesti szemle A magyar tud. Akademia megbizasabol (601 szam, str. 321-372)] </ref>.
 
Prvi je od crnogorskih intelektualaca zatražio uvođenje maternjeg, crnogorskog jezika, u Ustav i prosvjetu [[Radoje Radojević]] potkraj 1960-ih. Lingvist dr. [[Vojislav Nikčević]] tokom 1990-ih objavio je niz znanstvenihnaučnih djela kojima je proučavao povijesthistoriju crnogorskog jezika, te obavio prvi pokušaj njegovog kodificiranja.
 
Posebnost crnogorskog jezika podržao je i 62. Kongres Međunarodnog PEN-a (Perth, [[Australija]], [[1995]]) kada je posebnom rezolucijom pozvao "srpsku i crnogorsku državu , u ime obaveza i principa sadržanih u Povelji [[UN]], [[UNESCO]]-a i PEN-a, na zaštitu i promoviranje lingvističkih i kulturnih prava svih stanovnika Crne Gore" <ref> [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/jezik/sreten_perovic_o_crnogorskom_jeziku.htm O Rezoluciji Međunarodnoga PEN centra o crnogorskom jeziku (1995.g.)] </ref>.
 
== Karakteristike crnogorskog jezika ==
Crnogorski jezik obuhvaćaobuhvata dva dijalekta: ''Istočno-hercegovački'' dijalekt na zapadu i sjeverozapadu i ''Zetsko-južnosandžački'' u ostalim dijelovima [[Crna Gora|Crne Gore]].
 
Crnogorski jezik ima poseban tip ijekavice. Kao oblikovani socio-lingvistički entitet, crnogorski jezik nastao je i razvijao se pod posebnim historijskim okolnostima, a također ima svoje fonološke, prozodijske, morfološke, leksičko-frazeologijske, [[pravopis]]ne i druge posebnosti te književnu samopotvrdu.
* Lične zamjenice - ''ja, ti, sebe'' - u genitivu, dativu, akuzativu i vokativu imaju i nastavak ''e'', pa se na crnogorskom jeziku veli i ''Daj mene tu knjigu'' ili ''Tebe ću vrnuti oni dug''.
 
* Crnogorski jezik, za razliku od drugih Južnih Slavena, ima dodatna dva fonema: mekomehko ''Š'', mekomehko ''Ž''.
 
Jedino još [[poljski jezik]] sadrži mekomehko ''Š'' (šj) i ''Ž'' (žj), a prof. Nikčević preuzeo je poljske grafeme i predložio latinične i ćirilične grafeme za crnogorski jezik - ''Ś'' i ''Ź''.
 
Za mekomehko ''Z'' (dz) predložio je grafem ''3''<ref> [http://img379.imageshack.us/my.php?image=originalmontenegrinlangqn0.gif Prijedlog dr. Vojislava Nikčevića za crnogorski latinični i ćirilični alfabet] </ref>, noali taj glas nije službeno prihvaćen u standardiziranom crnogorskom jeziku (primjeri upotrebe fonema 3 u crnogorskom jeziku: зavala, зera, зanovijetati, biзin, зinзula, зamantati).
 
* Primjeri upotrebe fonema Ś u crnogorskom jeziku: śekira, śutra, śever, śeme, ośetiti, śediti, Śćepan (ime)
 
== Pisma ==
U Crnoj Gori Ustavom je definirana ravnopravna upotreba [[ćirilica|ćirilice]] i [[latinica|latinice]]. Dvije dnevne novine, ''Pobjeda'' i ''Dan'', štampaju se na ćirilici, a ''Vijesti'' i ''Republika'' na latinici. Jedina dva politička tjednikačasopisa, ''Monitor'' i ''Revija D'', štampaju se na latinici.
 
Nacionalna televizija, ''Javni servis Televizija Crne Gore'', sve tekstualne segmente programa (logo, reklame, najave) ispisuje na latinici, kao i gotovo sve druge veće i lokalne TV stanice (''TV IN, TV Atlas, TV MBC, TV Montena, TV Vijesti,'' itd.)<ref>[http://www.rtcg.cg.yu/ Javni servis Televizija Crne Gore]</ref>.
Članovi su ''Savjeta za kodifikaciju crnogorskog jezika'': književnik i predsjednik Matice crnogorske Branko Banjević, dr. Rajka Glušica (Filozofski fakultet u [[Nikšić]]u), književni kritičar Milorad Stojović, književnik i akademik [[Mirko Kovač]], književnik i akademik Mladen Lompar, književni kritičar Rajko Cerović, književnik i akademik Čedo Vuković, književnik i akademik Zuvdija Hodžić, dr. Milenko Perović (Filozofski fakultet u [[Novi Sad|Novom Sadu]]), dr. Zorica Radulović (Filozofski fakultet u Nikšiću), dr. Tatjana Bečanović (Filozofski fakultet u Nikšiću), dr. Igor Lakić (dekan Instituta za strane jezike u [[Podgorica|Podgorici]]) i dr. Adnan Čirgić (Filozofski fakultet u Nikšiću)<ref> [http://74.125.39.104/search?q=cache:LAEqHsK-QZMJ:www.pobjeda.co.me/citanje.php%3Fdatum%3D2008-01-25%26id%3D134431+istorija+crnogorskog+jezika&hl=sr&ct=clnk&cd=10&lr=lang_sr Odluka Vlade Crne Gore o formiranju ''Savjeta za kodifikaciju crnogorskoga jezika'']</ref>.
 
StručnoStručnu pomoć standardizaciji crnogorskog jezka dali si ui hrvatski lingvist dr.Josip Silić i ukrajnska slavistkinja dr. Ljudmila Vasiljeva.
 
== Mišljenja ==
 
== Spor ==
Iako istinsko književno djelo pripada svima, a ponajprije čitateljima, zanimljivo je istaknutiistači da postoje izvjesni sporovi kad je riječ o smještanju nekih djela [[Petar II Petrović Njegoš|Petra II Petrovića Njegoša]] (poput ''Gorskog Vijenca'') u korpus nacionalne književnosti. To djelo crnogorske nacionalne književnosti uvrštavaju u svoju kniževnost i Srbi.
 
Lingvista crnogorskog porijekla, ''Danilo Vušović'', u svojoj je doktorskoj disertaciji ''Prilozi proučavanju Njegoševa jezika'' [[1930]] tvrdio da ''Gorski Vijenac'' ima "pokrajinski" i/ili "dijalektički" rang. NoAli, takve tvrdnje teško je zasnovati na činjenicama. PrimjericeNa primjer, sam je lingvist ''Vušović'' u istom radu identificirao čak 340 značajnijih osobina u Njegoševom jeziku koje su "van norme" srpskoga pravopisa <ref> [http://www.montenet.org/language/karabeg.html Polemika oko Njegoševa jezika] </ref>.
 
== Hronologija službenog imenovanja jezika ==
Tokom 20. vijekastoljeća postojalo je ukupno pet crnogorskih ustava. Ustavom iz 1992. prvi je put u povijestihistoriji uveden ''srpski jezik ijekavskoga izgovora''. Crna Gora tada je bilatada postala članicom [[SRJ]].
 
''Ustav Knjaževine Crne Gore'' iz [[1905]] uopćeuopšte ne normira koji je jezik službenislužben. NoAli, u crnogorskom ''Zakonu o narodnijem školama'' od [[1907]] (prerađen 1911. godine) piše u članku 1. sljedeće: "Zadatak je narodnijema školama,da vaspitavaju djecu u narodnom i religijskom duhu i da ih spremaju za građanski život a naročito da šire prosvjetu i sprsku pismenost u narodu", te da se pohađa srpska škola a predmeti su srpski jezik i povijesthistorija <ref> [http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%97%D0%B0%D0%BA%D0%BE%D0%BD_%D0%BE_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D1%98%D0%B5%D0%BC_%D1%88%D0%BA%D0%BE%D0%BB%D0%B0%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D0%9A%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B5%D0%B2%D0%B8%D0%BD%D0%B8_%D0%A6%D1%80%D0%BD%D0%BE%D1%98_%D0%93%D0%BE%D1%80%D0%B8 Crnogorski ''Zakon o narodnijem školama'' iz 1907.] </ref>.
 
U ''Ustavu Narodne Republike Crne Gore'' iz [[1946]] ne imenuje se službeni jezik, noali u njegovom članku 113. navodi se kako se "[[sud]]ski postupak vodi na srpskom jeziku".
 
Novosadski dogovor od 10. decembra 1[[954]] precizirao je u članku 1. sljedeće: ''"Narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik. StogaTako je i književni jezik koji se razvio na njegovoj osnovi oko dva glavna središta, Beograda i Zagreba, jedinstven, sa dva izgovora, ijekavskim i ekavskim"''. Ovaj je zaključak dostavljen i Skupštini NR Crne Gore.
 
Crnogorski ustavi iz [[1963]] i [[1974]] spominju da je u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatski]] službeni jezik.
* [[Romski jezik|Romski]]: 2.602 (''0.42%'')
 
''Vlada Crne Gore'' [[2003]] u školske je programe uvelauvodi ''maternji jezik'' koji se definira kao "crnogorski, srpski, bošnjački odnosno hrvatski jezik". Albanski jezik uči se u općinama koje naseljava albansko stanovništvo.
 
== Literatura ==
36

izmjena