Razlika između verzija stranice "Marija Ludovika, vojvotkinja Parme"

Bila je kćerka [[Franjo II, car Svetog Rimskog Carstva|Franje II, cara Svetog Rimskog Carstva]], (kasnije car Franjo I Austrijski) i njegove druge supruge, [[Marija Terezija od Dvije Sicilije|Marije Terezije od Dvije Sicilije]]. Dobila je imena '''Marija Ludovika Leopoldina Franciska Terezija Josipa Lucija''' i, kao i sva djeca habsburškog cara, titulu austrijske nadvojvotkinje. [[Marija Antoaneta]] je bila njena dvostruka pratetka, a [[Marija Terezija Austrijska|Marija Terezija]] njena dvostruka pranana - Marija Luiza je sa očeve strane bila unuka [[Leopold II, car Svetog Rimskog Carstva|cara Leopolda II]] (brat Marije Antoanete, sin Marije Terezije), a sa majčine strane unuka [[Marija Karolina Austrijska|Marije Karoline]] (sestra Marije Antoanete, kćerka Marije Terezije).▼

Kako bi svoju kćerku učinili poželjnijom udavačom, njeni roditelji su plaćali Luizine časove [[engleski jezik|engleskog]], [[francuski jezik|francuskog]], [[italijanski jezik|italijanskog]], [[latinski jezik|latinskog]], i [[španski jezik|španskog jezika]].▼

Dana [[11. mart]]a [[1810]]. godine osamnaestogodišnja Marija Luiza udata je preko predstavnika za francuskog cara [[Napoleon Bonaparte|Napoleona Bonapartu]] i postala francuska carica, a ceremonija vjenčanja je održana u kapeli u [[Louvre]]u [[1. april]]a [[1810]]. godine. Marijin Luizin otac je ovim brakom želio učvrstiti veze svoga carstva sa najmoćnijim evropskim carstvom, a Napoleon je tražio priznanje svoga carstva vjenčanjem sa članicom jedne od najstarijih evropskih dinastija - [[dinastija Habsburg|dinastijom Habsburgom]] - i želio je dobiti muškog nasljednika kojeg mu njegova prethodna supruga, [[Jozefina de Beauharnais]], koju je oženio iz ljubavi, nije uspjela roditi. Prije nego je oženio Mariju Luizu, Napoleon je neuspješno prosio veliku kneginju [[Ana Pavlovna|Anu Pavlovnu]], mlađu sestru cara [[Aleksandar I Romanov|Aleksandra I Ruskog]] sa kojim je bio u ratu.▼

Dana [[20. mart]]a [[1811]]. godine Marija Luiza je rodila sina, [[Napoleon II Francuski|Napoleona Franju Josipa Karla Bonapartu]], kojem je data titula kralja [[Rim]]a i vojvode od Reichstadta. Marija Luiza je vršila dužnosti [[regent]]a i vladala Francuskom u muževo ime od [[april]]a do [[decembar|decembra]] [[1812]]. godine tokom Napoleonove kampanje u [[Rusija|Rusiji]] i opet od [[april]]a do [[januar]]a [[1814]]. godine tokom Napoleonove kampanje u [[Njemačka|Njemačkoj]].▼

Napoleon je bio prisiljen [[abdicirati]] u aprilu [[1814]]. godine, te je bio protjeran iz Francuske. Marija Luiza se vratila u Austriju i nikada više nije vidjela svoga muža.▼

Napoleon je jednom prilikom izjavio da je preferirao Mariju Luizu nego Jozefinu; jer, iako je istinski volio Jozefinu, i kako je rekao, nije ju poštovao, Marija Luiza mu nikada nije lagala niti ga bacala u dugove. Jozefina je, sa druge strane, varala Napoleona isto koliko je i on varao nju, te je bila poznata po svojoj rastrošnosti. Marija Luiza ipak jeste varala Napoleona i čak rodila djecu dok je formalno bila u braku sa njim, ali Napoleon je tada bio u izbjeglištvu i njihov brak je bio samo slovo na papiru.▼

Nakon Napoleone abdikacije Marija Luiza i njen sin su pobjegli u [[Blois]], a zatim u njen rodni grad, [[Beč]]. Sporazumom potpisanim [[11. april]]a [[1814]]. godine Mariji Luizi je dozvoljeno da zadrži svoju carsku titulu i oslovljavanje, a dobila je i pravo da samostalno vladara trima italijanskim vojvodstvima: [[Parma|Parmom]], [[Piacenza|Piacenzom]], i [[Guastalla|Guastallom]]. Sin joj je trebao biti nasljednik nakon njene smrti, ali [[Bečki kongres]] iz [[1815]]. godine je oduzeo Napoleonu Franji nasljedna prava i ostalo je nejasno ko će je naslijediti u Parmi. Godine [[1817]]. potpisan je sporazum kojim je odlučeno da će je naslijediti [[Burbon]]ac, a godine [[1844]]. odlučeno je da će njena vojvodstvo Guastallu naslijediti vojvoda Modene. Marija Luiza je uspješno vladala svojim vojvodstvima.▼