Razlika između izmjena na stranici "Mars"

Dodano 577 bajtova ,  prije 15 godina
nema sažetka izmjene
'''Mars''', ''crvena planeta'', je četvrta [[planeta]] u Sunčevom sistemu. Naziv je dobio po Marsu, starorimskom božanstvu rata i poljoprivrede koje je u grčkoj mitologiji poznato pod imenom Ares. Važno je napomenuti i da treći mjesec u godini, mart, također vodi porijeklo od riječi Mars.
 
Poznat je jos od [[Prahistorija|prahistorijskih]] vremena i ne zna se pouzdano ko ga je prvi otkrio. [[Stari Egipat|Stari Egipćani]] su ga zvali "Horus Crveni" i zbog njegovog retrogradnog kretanja su za njega govorili da "putuje unatrag". Drevnim Arapima[[Arapi]]ma je bio poznat pod imenom "Al-Kahira", po čemu je i sam glavni grad [[Egipat|Egipta]] [[Kairo]] kasnije dobio ime. U drevnoj indijsko-vedskoj astrologiji, Džiotišu, na jeziku sanskrit se pominje pod imenima Mangal (Sretni), Angaraka (Gorući ugalj) i Kudža (Divni). Sumerci[[Sumer]]ci su ga zvali Lahmu i ujedno je smatran jednim od prvobitnih božanstava.Otkrićem teleskopa[[teleskop]]a bilo je moguće opservirati ovu [[Planeta|planetu]], ali uz mnoge poteškoće s obzirom na to da je Mars vrlo mali u odnosu na [[Zemlja (planeta)|Zemlju]] koja je nešto veća. Još uvijek se pominje u raznim djelima pisaca [[Naučna fantastika|naučne fantastike]] i najpoželjnije je mjesto za ljudsku kolonizaciju u budućnosti.
 
Ljudsko biće sve do danas nije kročilo na Mars, ali su slate mnogobrojne svemirske letjelice sa Zemlje, u čemu su posebno imali učešća [[Sjedinjene Američke Države|Amerikanci]] i [[Rusija|Rusi]]. Prva svemirska letjelica koja je posjetila Mars bila je [[Mariner 4]] godine [[1986]]. Nakon nje su uslijedile misije Marsa 2 i dvaju Vikinga [[1976]]. godine. Dvadeset godina poslije, [[4. juli|4.jula]] [[1997]]. godine, na Mars je uspješno sletio [[Mars Pathfinder]], a već [[2004]]. god. dvije svemirske ekspedicijske sonde "[[Spirit]]" i "[[Opportunity]]" su također sletjele na ovu planetu šaljući mnoštvo [[Geologija|geoloških]] podataka i zanimljivih fotografija, i još uvijek vrše svoju funkciju na njemu. Tri orbitalne letjelice [[Mars Global Surveyor]], [[Mars Odyssey]] i [[Mars Express Orbiter]] su isto tako još u misiji.
 
==Fizikalne karakteristike==
Mars je manji od Zemlje i ima ekvatorijalni[[ekvator]]ijalni poluprečnik od 3397 [[Kilometar|km]] i polarni poluprečnik oko 3375 km, a uz to je od nje i lakši i ima [[Masa|masu]] od 6,4185 &times; 10<sup>23</sup> [[Kilogram|kg]], za razliku od Zemljine čija je jednaka 5,9736 &times; 10<sup>24</sup> kg. Može biti maksimalno udaljen od [[Sunce|Sunca]] za oko 206,62 &times; 10<sup>6</sup> km ([[perihel]]) i minimalno 249,23 &times; 10<sup>6</sup> km ([[afel]]). Marsu treba oko 686,973 tropskih dana da napravi puni krug oko Sunca krećući se prosječnom [[Brzina|brzinom]] od 24,13 km/s, i oko 24,6597 sata da se okrene oko svoje ose, što predstavlja zapravo prosječnu dužinu dana[[dan]]a na Marsu.
 
==Marsovi omotači==
Mars ima dva omotača: čvrsti omotač - [[Litosfera|litosferu]] i vazdušni omotač - [[Atmosfera|atmosferu]], i za razliku od Zemlje, nema vodenog omotača ([[Hidrosfera|hidrosfere]]), pa samim time ni živoga svijeta ([[Biosfera|biosfere]]).
 
'''Marsova litosfera''' nije u potpunosti istražena. Opservacije [[magnetno polje|magnetskih polja]] na Marsu pomoću letjelice Mars Global Surveyor su pokazale da su dijelovi njegove kore magnetizirani različito u raznim ljuskama koje su širine oko 160 km i 970 km debljine, slično kao što je pronađeno na dnu zemaljskih okeana[[okean]]a. Jedna interesantna teorija iz [[1999]]. godine kaže da bi ove ljuske mogle biti dokaz davnih pokreta tektonskih ploča na Marsu, mada se ovo još nije dokazalo. Ako bi to bilo tako, onda bi pomenuti procesi mogli potpomoći njegovu atmosferu, koja je sama po sebi slična Zemljinoj, da transportira ugljikom bogate stijene na površinu, dok bi prisustvo magnetnog polja pomoglo pri zaštiti planete od [[kosmičko zračenje|kosmičkog zračenja]]. Predlažu se i druga objašnjenja.
 
Svemirska sonda "Opportunity" je otkrila prisustvo [[hematit|hematita]] na Marsu u obliku malih sfera ili sferula u [[Meridijanskoj dolini]] (lat. Meridiani Planum). Sferule su prečnika samo nekoliko milimetara[[milimetar]]a i vjeruje se da su nastale kao stjenoviti nanosi pri vlažnim uvjetima prije više miliona godina. Pronađeni su i drugi [[minerali]] koji su sadržavali [[sumpor]], [[željezo]] ili [[brom]] kakav je npr. [[jarozit]]. Ovaj i druge dokaze je provodila grupa od 50 naučnika koja je [[9. decembar|9. decembra]] [[2004]]. godine u časopisu "Science" objavila da "je u prošlosti na Marsovoj površini bila povremeno prisutna tekuća [[voda]] u Meridijanskoj dolini i da su je s vremenom apsorbovali donji dijelovi površine. Budući da je tekuća voda ključni preduslov za život, izvodimo zaključak da su uslovi u Meridijanskoj dolini bili pogodni za život određeni period u Marsovoj prošlosti". Na suprotnoj strani planete na "Kolumbijskim bregovima" (Columbia Hills), svemirska sonda Spirit je pronašla mineral [[getit]], koji za razliku od hematita nastaje samo u prisustvu vode, što ide u prilog i drugih dokaza za egzistenciju vode.
 
[[1996]]. godine istraživači su proučavajući [[Meteoriti|meteorit]] [[ALH84001]], za koji su bili uvjereni da potiče s Marsa, iznijeli bitne karakteristike koje su pridružili mikrofosilima izostalim iza iščezlog života na Marsu. Kao 2004. godine, interpretacija je ostala kontraverzna bez ikakve vidljive saglasnosti.
 
'''Marsova atmosfera''' je veoma tanka: površinski atmosferski pritisak iznosi svega 750 Pa. Ipak, debljina atmosferskog sloja je oko 11 km, što je nešto više od Zemljinog koji iznosi 6 km. Marsovu atmosferu sačinjavaju: [[ugljični dioksid]] (95,32%), [[azot]] (2,7%), [[argon]] (1,6%), [[kiseonik]] (0,13%), [[ugljični monoksid]] (0,07%), [[vodena para]] (0,03%), [[azotni oksid]] (0,01%) i [[neon]], [[kripton]], [[ksenon]], [[ozon]] i [[metan]] s 0,14%. Posljednji pomenuti metan je otkriven [[2003]]. godine u atmosferi zemaljskim teleskopima i moguće je da je Mars Express Orbiter potvrdio tu njegovo prisustvo u Martu[[Mart]]u 2004. godine.
 
Prisustvo metana na Marsu je veoma intrigantno, jer on kao nestabilan gas pokazuje da tu mora biti (ili je bilo u zadnjih nekoliko stotina godina) izvora gasa[[gas]]a na ovoj planeti. Vulkanska[[Vulkan]]ska aktivnost, udari [[kometa]] i egzistencija živih bića u obliku [[mikroorganizmi|mikroorganizama]] kakvi su [[metanogeni]] su također mogući ali još kao nepouzdani izvori. Metan se pojavljuje u slojevima, što nagovještava da se brzo raspršio (te se tako vjerovatno neprestano oslobađao u atmosferu) prije nego što je imao vremena da postane uniformno raspoređen u atmosferi. Planira se potraga za ostalim sličnim gasovima koji bi mogli nagovjestiti koji izvori su vjerovatniji; kao što u Zemljinim okeanima biološka produkcija metana koja teži biti propraćena prisustvom [[etan|etana]], dok je vulkanski metan propraćen prisustvom [[sumporni dioksid|sumpornim dioksidom]].
 
Osim toga što se metan oslobodio i raspršio, drugi vidovi atmosfere su također dinamični, s vodenom parom koja se kreće s jednog na drugi uz smjenu [[Ljeto|ljeta]] i [[Zima|zime]], uzrokujući uzdizanje mraza[[mraz]]a nalik onome na Zemlji i velikih [[cirrus oblaci|cirrus oblaka]] sastavljenih od vodenih kristalića leda koje je fotografisala svemirska sonda "Opportunity" 2004. godine.
 
==Topografija==
Dihotomija Marsove topografije je iznenađujuća: sjeverne ravnice izravnane [[Vulkanska lava|lavom]] se pomjeraju suprotno od južnih visija izrovanih rupama i kraterima[[krater]]ima kao posljedica udara kometa u prošlosti. Marsova [[površina]], kao što se vidi sa Zemlje, je dosljedno podijeljena na dvije vrste površina, s različitim [[albedo|albedom]]. Bljeđe ravnice prekrivene prašinom i pijeskom bogatim crvenkastim željezovim oksidima su se nekada smatrali Marsovim "kontinentima" i data su im imena kao Arabia Terra (''Zemlja Arabija'') i Amazonis Planitia (''Amazonski bazen''). Tamni oblici su se smatrali morima, odakle i potiču njihova imena kao [[Mare Erythraeum]] (''Eritrejsko more''), [[Mare Sirenum]] (''Sirensko more'') i [[Aurorae Sinus]] (''Zaliv Aurora''). Najveci tamni oblik koji se moze vidjeti sa Zemlje je [[Syrtis Major]] (''Velika Sirtida'').
 
Marsove polarne kape sadrže zamrznutu vodu i [[ugljični dioksid]]. Ugasli vulkan, [[Olympus Mons]] (Planina Olimp), je najveća planina u [[Sunčv sistem|Sunčevom sistemu]] čija visina iznosi oko 27 km. Nalazi se u pustom planinskom predjelu zvanom [[Tharsis]] (TarzaTarzis), koja sadrži nekoliko velikih vulkana. Postoji još nekoliko [[lista planina na Marsu|manjih planina]] na Marsu ali je Olympus Mons najimpresivniji. Mars ima i najveći sistem kanjona[[kanjon]]a u sunčevom sistemu koji je poznat pod imenom [[Valles Marineris]] (Marinerova dolina) ili ''Marsova brazda'', koja je duga oko 4000 km i duboka oko 7 km. Također je i izbrazdan mnoštvom impaktnihudarnih [[kraterikrater|kratera]]. Najveći od njih je [[impaktni bazen Hellas]] (Helada), prekriven svijetlim [[Crvena|crvenim]] pijeskom.
 
Radna grupa za nomenklaturu planetarnih sistema [[Internacionalna Astronomska Unija|Internacionalne Astronomske Unije]] ima pravo imenovanja oblika Marsovih povrsina.
 
Kada je u pitanju Marsova [[kartografija]] važno je pomenuti sljedeće značajne pojmove:
 
'''Nulti nivo'''. Pošto Mars nema okeana pa samim tim ni 'morskog nivoa', mora se definisati površina nultog nivoa ili površina osnovne gravitacije. "Podatak" je odabran da odgovara pravcu gdje je atmosferski pritisak jednak 610 Pa (6,1 mbar), što čini prosječno 0,6% Zemljinog površinskog atmosferskog pritiska.
 
'''Nulti meridijan'''. Marsov [[ekvator]] je definisan njegovom rotacijom, ali je specificirana i lokacija njegovog [[primarni meridijan|primarnog meridijana]], kao što je to slučaj sa Zemljom, prema izboru proizvoljne tačke koju su prihvatili kasniji posmatrači. [[Njemačka|Njemački]] [[Astronomija|astronomi]] Wilhelm Beer i Johan Heinrich Mädler su odabrali malu kružnu oznaku kao referentnu tačku kada su pravili prvu sistematsku kartu Marsovih predjela [[1830]]. - [[1832]]. godine. Godine [[1877]]. njihov prijedlog je usvojio italijanski[[italija]]nski astronom [[Giovanni Schiaparelli]] (Đovani Skjapareli) kao primarni meridijan dok je radio na svojim znamenitim kartama Marsa. Nakon što je svemirska letjelica [[Mariner 9]] pribavila obimni broj fotografija Marsa [[1972]]. godine, mali krater (kasnije nazvan [[Airy-0]]), a koji se nalazi u [[Sinus Meridiani|Sinus Meridianiju]] ("Srednjem zalivu" ili "Meridijanskom zalivu") duž Beer-Mädlerove linije, je odabrao Merton Davies (Merton Dejvis) iz [[RAND korporacija|RAND korporacije]] da pribavi što precizniju definiciju 0,0<sup>0</sup> longitude kada je uspostavio kontrolnu tačlu geografske mreže.
 
==Marsovi sateliti==
12.852

izmjene