Razlika između verzija stranice "Ebu-Hanifa"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Mijenja: tt:Әбү Хәнифә |
m robot Mijenja: de:Abū Ḥanīfa; kozmetičke promjene |
||
Red 16:
Pored medinske škole hadisa, postojala je i iračka škola iz Kufe koja se razvila u modernoj državi nastaloj na staroj vavilonskoj tekovini, gde je i nastao najstariji [[Hamurabijev zakon]]ik. Tako se islam na tom prostoru razvijao obogaćujući i oblikujući ono što je već stvoreno i civilizacijski stečeno, dok je u Medini došlo do preuzimanja beduinskog običajnog prava u Muhammedov [[sunet]]. Odatle i razlika između Ebu Hanifine racionalističke škole i ostale tri tradicionalne sunitske škole nastale u Medini.
Ebu Hanifa je razradio koncepte analogije (al-qiyâs) i slobodnog mišljenja (el-re’j).
Red 22:
O Ebu Hanifinom ocu Sabitu je zabilježena jedna legenda. Dok se na užasnoj vrućini odmarao pored rijeke, do njega se dokotrljala narandža. Nakon što ju je sa uživanjem pojeo, sjeti se da ona možda nekome pripada i da je bespravno pojeo tuđe. Tako se zaputio uzvodno kako bi našao drvo sa koga je otpala i naišao do neke plantaže i ponudio vlasniku da plati pomorandžu. Ovaj je to odbio i zatražio od Sabita da u ime odštete radi na njegovom imanju godinu dana, ili da oženi njegovu gluhonijemu i slijepu kćerku. Sabit je odabrao ovu drugu opciju i tek nakon venčanja otkrio da je prelijepa djevojka bila slijepa na ružne prizore, gluha na ogovaranje i nijema za ružne riječi.
Komornik halife Mensura Rabi‘ ibn Junus kaže da je halifa naredio da pred njega izađu Malik, Ibn Ebi Diba i Ebu Hanifa. Pitao je, “Da li ja zaslužujem ovu vlast nad ljudima?” Malik je odgovorio: “Da je ne zaslužuješ, Allah ti je ne bi ni dao.” Ibn Ebi Diba je rekao, “Bog daje kraljevstvo onome kome Ga je volja, ali kraljevstvo ovog svijeta dato je onom koji za njim žudi, a potpomognut je od Boga da do njega dođe. Pomoć od Boga će te praviti ako Ga slušaš, a ako Mu se ne budeš pokoravao, ona će ti biti uskraćena. Samo zbor onih koji se plaše Boga može konstituisati halifat, a onaj ko ga uzme silom nema pravo na njega. Ti i tvoji saradnici ste lišeni Božije pomoći, lišeni ste od istine. Ako zatražiš od Svemogućeg da ti da spokojstvo, pokušaš da Mu se približiš dobrim djelima, dobićeš Njegovu milost. U suprotnom, ti si samozvanac.” Ostala dvojica pokriše se ogrtačima da ih ne poprska krv od odrubljivanja glave, a Ebu Hanifa reče: ''“Čovek koji teži pravom putu, kloni se srdžbe. Preispitaj svoju savjest i vidjećeš da nas nisi pozvao radi Boga nego da nas primoraš da kažemo nešto što ti odgovara, što bi došlo od naroda. Istina je, ti si postao halifa bez skupa makar dvojice ljudi koji izriču pravna mišljenja (ahl al-fatwa); znaš da se [[Ebu Bekr]] uzdržao od toga da donosi odluke šest mjeseci, sve dok nisu stigle vijesti o zakletvi Jemenaca.”'' Onda je halifa poslao Rabi‘a da im odnese svakom po kesu zlata, s tim da ako je druga dvojica prihvate, da mu donesu njihove glave. Malik uze, a ostala dvojica ne uzeše. Ebu Hanifa je prokomentarisao, “Ne bih uzeo ni da mi odrubiš glavu.” Rabi‘ je prokomentarisao, “Njihova suzdržljivost spasila im je glave”.
Red 55:
[[az:Əbu Hənifə]]
[[ca:Abu-Hanifa an-Numan]]
[[de:Abū
[[en:Abū Ḥanīfa]]
[[es:Abu Hanifah]]
| |||