Razlika između verzija stranice "Musa Ćazim Ćatić"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Stranica "Musa Ćazim Ćatić" je zaštićena: Prekomjerni vandalizam ([edit=sysop] (ističe 06:16, 16 oktobar 2010 (UTC)) [move=sysop] (ističe 06:16, 16 oktobar 2010 (UTC)))
mNo edit summary
Red 2:
{{Preuređivanje}}
[[Datoteka:Konvertibilnamarka.PNG|mini|desno|300px|Slika Muse Ćazima Ćatića na novčanici od 50 [[konvertibilna marka|konvertibilnih maraka]]]]
'''Musa Ćazim Ćatić''' ([[Odžak]], [[12. mart]] 1878. - [[Tešanj]] [[6. april]] [[1915]].) je bio bošnjački pjesnik, rođen u [[Odžak]]u gdje je pohađao mekteb i osnovnu školu, a nakon očeve smrti i majčine preudaje seli se u [[Tešanj]], uči brijački zanat, upisuje se u [[medresa|medresu]] i uči kod tešanjskog [[muftija|muftije]] Mesud efendije Smajlbegovića turski, arapski i persijski jezik. Godine [[1898]]. odlazi u [[Carigrad]], gdje se upoznaje sa Osmanom Đikićem, a već slijedeće godine vraća se kući i potom tri godine služi vojsku u [[Tuzla|Tuzli]] i [[Budimpešta|Budimpešti]]. Otuda ponovo odlazi u Carigrad, gdje pohađa medresu Mektebi numuci terekki, a zatim prelazi u gimnaziju. Usljed imovinskih neprilika vraća se u [[Sarajevo]] i tu upisuje Šerijatsku sudačku školu. Već tada sarađuje u brojnim listovima, ponajviše u ''Beharu''. Nakon što je zbog bohemskog života isključen iz internata, preuzima uredništvo ''[[Behar (časopis)|Behara]]'', diplomira, odlazi u [[Zagreb]], upisuje Pravni fakultet, druži se s Matošem i Tinom i [[1910]]. godine vraća se u Bosnu, gdje u više mjesta ([[Bjeljina]], Tešanj, Sarajevo) službuje da bi napokon preuzeo časopis ''Biser'' u [[Mostar|Mostaru]] i sav se posvetio spisateljskom radu: piše pjesme, eseje, kritike, prevodi brojne studije i knjige, za Kalajdžićevu Muslimansku biblioteku. Ali, već 1914. ponovo biva mobilisan, prebačen u Tuzlu, pa u Orkeny u [[Mađarska|Mađarskoj]]. Tada se razbolio od [[tuberkuloza|tuberkuloze]], pa je poslije kratkog liječenja vraćen u Tešanj gdje umire. Na njegoomnjegovom mezaru u Tešnju stoji isklesano: "Ovdje leži pjesnik odličnoga dara, koji nije tražio časti ni šićara, već boemski živio i čuvenstveno pjevo, dok ga smrt ne doprati do ovog mezara." Mnoge škole u Bosni i Hercegovini nose njegovo ime među kojima je i tešanjska [[Gimnazija "Musa Ćazim Ćatić"]].
 
 
Sva njegova djela su naknadno sabrana u dvije knjige: Izvorna poezija i Izvorna i prevedena proza, pod nazivom ''Sabrana djela''.
Line 9 ⟶ 8:
== Ezoterik ==
M. Ć. Ćatić je bio pjesnik po vokaciji i emotivnoj strukturi, koji je poetski doživljavao i maštovito sublimirao sve ono sa čim je dolazio u dodir. Ćatiću je poezija bila život, smisao egzistiranja, atmosfera stvarnosti, medijum u kome se neprekidno kretao njegov duh.
 
Musa Ćazim Ćatić[/b] se rodio u Odžaku kod Modriče 12. marta 1878. godine gdje je pohađao mekteb i osnovnu školu, a nakon očeve smrti i majčine preudaje seli u Tešanj, uči brijački zanat, upisuje se u medresu i uči kod tešanjskom muftije Mesud ef. Smailbegovića arapski, turski i perzijski jezik. 1898. godine odlazi u Carigrad, gdje se upoznaje s Osmanom Đikićem, a već slijedeće godine vraća se kući i potom tri godine služi vojsku u Tuzli i Budimpešti. 1902. u Carigradu pohađa medresu Mektebi Numunci Terreki, a potom prelazi u gimnaziju. Bez materijalne potpore slijedeće godine se vraća i u Sarajevu upisuje Šerijatsku sudačku školu. Surađuje u brojnim časopisima i listovima, ponajviše u Beharu. Nakon što je zbog bohemskog života isključen iz školskog internata, 1907. godine preuzima uredništvo Behara, a slijedeće godine diplomira uz posebnu dozvolu, jer je u međuvremenu isključen i iz škole. Odlazi potom u Zagreb, upisuje se na Pravni fakultet, krećući se u Matoševu i potom Ujevićevu društvu. 1910. godine opet se vraća u Bosnu, bez ikakve materijalne sigurnosti često mijenja mjesta boravka (Bijeljina, Tešanj, Sarajevo, opet Tešanj), a 1912. odlazi u Mostar i postaje urednik i glavni saradnik časopisa Biser. To je vrijeme njegova najintenzivnijeg rada: piše pjesme, eseje i kritike, prevodi brojne studije i knjige za Kalajdžićevu Muslimansku biblioteku. 1914. godine biva mobiliziran i nakon kratkotrajnog boravka u Tuzli prebačen je u Örkeny u Mađarskoj. Teško bolestan, obolio od tuberkuloze, nakon liječenja u Budimpešti vraća se u Tešanj krajem marta 1915. godine. Umro je 6. aprila iste godine i sahranjen na tešanjskom groblju. "…Pred Drugi balkanski rat 1913. godine ili odmah u prvim danima Drugog balkanskog rata sjedio sam sa Ćazimom [Musom Ćazimom Ćatićem] i Salih-begom Bakamovićem u basti kafane 'Evropa'. Pod Lipom. Pili smo pivo. Basta je bila puna oficira, većinom Mađara, koje je Austrija mobilisala. Ćazim je bio 'svips' i vrlo zivo razgovarao na mađarskom o ljepoti nase narodne poezije. Bio se toliko zanio da je - i ne osjećajući to - uzviknuo na bosanskom jeziku mađarskom oficiru kojega je bio zagrlio: 'AMA, BOLAN, TI NE MOZES NI OSJETITI KOLIKO JE TU BOGATSTVO IZRAZA I SLIKOVITOSTI U STIHOVIMA: ÐULBEHARA POD ÐULOM ZASPALA, ÐUL SE TRUNI, ÐULBEHARU BUDI…'" [Po kazivanju Saliha M. Efice iz Mostara zabiljezio i objavio Abdurahman Nametak u knjizi: "Musa Ćazim Ćatić (studija)", Tešanj, 1965.]
 
== Erotik ==