Razlika između izmjena na stranici "Auguste Comte"

Uklonjeno 30 bajtova ,  prije 11 godina
m
nema sažetka izmjene
m (robot Mijenja: el:Ογκίστ Κοντ)
m
== Kontova koncepcija društva ==
 
Kont je smatrao, podijeljen između tekovina Francuske revolucije i kontrarevolucije, tj. reformacije, da je pretpostavka stvaranja novog društva koje će biti utemeljeno na kategoriji osjećajnosti, altruizma, bratstva i ljubavi, da je pretpostavka novog društva transformacija, rekonstrukcija postojećih duhovnih znanostinauka. Da bi se društvo transformiralo, on polazi od idejne, duhovne, filozofsko-moralne rekonstrukcije koja će predstavljati nukleus i same sociološke konstitucije društva na novim osnovama. Ovdje je riječ o specijalnoj vrsti Kontovog idealizma, gdje se putem preinake, ideja, morala i njihovog značenja nastoji stvoriti jedan novi eliksir, koji on definira kao pozitivni stadij završetka razvoja i konstitucije čovječanstva.
U ovoj njegovoj filozofiji historije imamo jedno relativno novo teoretsko-filozofsko stajalište, da društvo ne ide samo od prostog ka složenim oblicima u svom historijskom razvoju, već da ti složeni oblici vode jednom složenijem društvu kao takvom. Kada je riječ o njegovom pozitivnom stadiju poimanja kraja historije, onda Kont staje na stajalište kozmo-politizma, jedinstva, te pune afirmacije ljudske prirode kao istinske sociološke prirode, gdje će se ostvarivati čovječanstvo, kao vrsta federacije utemeljene na univerzalnom moralu i slobodi kolektiviteta.
Odbacujući iz filozofije metafiziku, Kont je smatrao da su ideje o narodnom suverenitetu, o političkoj liberalnoj demokraciji, o klasnoj borbi, o državni kao moći vladajuće klase, da su ove ideje čiste špekulacije, te da ih treba odbaciti, pa konsekventno tome, odbacuje ideju liberalizma, tj.slobode individua. Kod njega individua ne postoji, to je čista apstrakcija, rezultat špekulativnog uma. Kod Konta je inicijalno prisutno jedno sociologističko stajalište, tj.da globalne društvene grupe, kolektiviteti imaju dominantno značenje, te da su to realni socijalni subjekti u odnosu na lažne apstrakte individua. On daje primat kolektivitetu, etnici, naciji, državi, obitelji, nad životom individue.
 
Iako se zalagao za izvršenje rekonstrukcije filozofije, da se iz nje izbaci, sistem špekulativnih ideja koje su povezane sa teologijom, ili imaju teološko značenje, dakle da filozofija postane pozitivna znanostnauka koja neće postavljati samo temeljna pitanja o postanku svijeta i čovjekovom mjestu na svijetu, već će davati egzaktne odgovore o konstituciji budućeg društva, putevima i sredstvima, kako promjeniti društvo, filozofija će postati pozitivna znanostnauka, pozitivna politika, pozitivna etika.
 
 
 
Ovaj njegov koncept historije kroz tri faze, teološke, metafizičke i pozitivne ujedno predstavlja i metodološko sredstvo, ne samo objašnjenja historije, nego i same antropologije, gnoseologije i epistemologije. On kaže da sa gnoseološko-epistemološkog stajališta i sama naša spoznaja, a ne samo historije polazi kroz ove tri faze, gdje prva teološka faza jesu i prve spoznaje čovjeka, govori o mističnom, teološkom nastanku svijeta i čovjeka. Druga metafizička faza emancipira se od same religije kao teologije te kroz sistem svjetovnih, špekulativnih ideja daje nam određena racionalno-umna, mada metefizička objašnjenja svijeta života. Treća faza predstavlja vrhunac razvoja ljudske misli koja je motivirana u samoj znanostinauci, a ta znanostnauka nam pokazuje putokaze i sredstva ozbiljenja našeg socijalnog života na samim principima i načelima racionalnosti.
On prvu fazu sagledava kao razvojni proces, kao drugu stranu ili oblik profiliranja same religijske svijesti. Ovoj fazi imamo tri faze:
 
 
Sa monoteizmom nastupa drugo razdoblje, metafizičko, a to je i razdoblje kako teoloških, tako i spekulativnih ideja, jedna priprema za samu znanostnauku. Ovdje je bitno naglastiti da sva tri razdoblja, faze historije Kont među prvim sociološkim misliocima uočava fundamentalni značaj religije, ali ne religije kao transcendentalne kategorije, rego religije koja ima praktično sociološko značenje, koja vrši sintezu harmonizacije, koja ima i organizacijski princip u svijetu socijalnog života. To na x-mjesta pokazuje, kako je religijski način promišljanja svijeta, kako su religijska prava i sankcije imale odlučujuće uloge u stvaranju socijalnog konsenzusa, za funkciju društva kao novog organizma druge vrste.
U pozitivnoj fazi, a to je prema njegovu mišljenju kraj historije, dominantno mjesto i ulogu imati će prirodne i socijalne znanostinauke koje će racionalizirati cjelokupan svijet života koji će biti utemeljen, na pozitivnom moralu i pozitivnoj religiji.
 
U pozitivnom stadiju on definiše tri oblika vladavine:
1. '''Materijala vladavina''' - koja pripada industrijalcima, financijerima, zemljoposjednicima, ali najviše financijerima jer Kont stvara u vremenu i prostoru kada se financijski kapital odvaja od industrijskog kapitala i kada bankari imaju odlučujuće značenje za kapitalističku ekspanziju.
2. '''Intelektualna vladavina''' - nju čine znanstvenici najvećeg kalibra, poput Kopernika, Galilea Galileja, Đordana Bruna itd. Ako je Kont postulirao da će znanostnauka vladati društvom, pozitivnim stadijem on je onda pravovremeno uočio razvojne tendencije kapitalodnosa koji vodi racionalizaciji, ali i parcijalizaciji svijeta života, te se on zalaže za treći oblik vladavine u pozitivnom stadiju a to je
 
3. '''Moralna preobrazba''' - vladavina univerzalnih etičkih principa kojima je dato sekularno obilježje ili značenje, ali oni su u krajnoj konsekvenci preparirana kršćansko-katolička etika, jer on vladavinu znanostinauke u pozitivnom stadiju sagledava kao vlast katoličke crkve, na čelu sa papom, s time što papu zamjenjuje znanstvenik koji ima slična ovlaštenja i ustrojstvo.
 
Kod njega je država prevashodno teritorijalna, geografska organizirana, utemeljena na etnosu, vojsci i policiji, jedno uprošteno ali fundamentalno određenje države. Da bi kolektiviteti imali uvida u pozitivno društvo u cjelini, ono će biti načinjeno od država sa manjim etnosom, države koje će brojati od milion do tri miliona stanovnika, kao Belgija, Holandija i sl.
Kada je riječ o pozitivnom društvu riječ je o jednom federalističkom konceptu gdje će znanostnauka, a ne politika imati dominirajuću funkciju u integraciji čovječanstva. On znanostinauci daje organizatorsku svrhu da izvrši integraciju društva, a onda pozitivizam zaboravlja primarni, epistemološki, znanstveni princip, tj. spoznajnu zadaću znanostinauke.
 
 
12.852

izmjene