Razlika između verzija stranice "Bartol Kašić"

[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
CERabot (razgovor | doprinosi)
m Bot: Automatska zamjena teksta (-svibnja +maja)
stil
Red 19:
}}
 
'''Bartol Kašić''', isto ''Bartul Kašić'', ''Bartholomaeus Cassius'', ''Bartolomeo Cassio'', kadštoponekad potpisivan i s ''Bogdančić'' i/ili s dodatkom ''Pažanin''; ([[Pag]], [[15. august]] [[1575]]. - [[Rim]], [[28. decembar]] [[1650]].), hrvatski pisac i [[lingvistika|lingvista]]
 
== Biografija ==
{{Preuređivanje}}
{{Prijevod_pasusa|hrvatskog}}
Ostao je rano bez oca, pa je o njemu skrbiobrinuo ujak Luka Deodati Bogdančić, paški svećenik, kod kojegakojeg je naučio čitati i pisati. Potom je pohađao općinsku školu u Pagu nakon koje se od [[1590]]. školuje u Ilirskom kolegiju u Loretu (kod [[Ancona|Ancone]]) koji su vodili [[isusovci]]. Kao darovitadarovitog i marljivamarljivog učenika poslali su ga [[1593]]. na daljnjedalje školovanje u Rim, gdje je [[1595]]. stupio u Družbu Isusovu. Još kao rimski student počeo je poučavati [[hrvatski]] u tamošnjoj Ilirskoj akademiji. Tada se počeo zanimati za hrvatski jezik te je najkasnije do [[1599]]. sastavio hrvatsko-[[italijanski]] [[Hrvatski rječnici|rječnik]] čiji se rukopis od 18. st. čuva u [[Dubrovnik]]u. Neki proučavatelji Kašićeva djela misle da je to jedan od triju rječnika koje da je on sastavio, uz onaj koji se čuva u Perugiji i treći u [[Oxford]]u. To je kvalificiralo Kašića za daljnji rad u podrujupodručju hrvatskog jezika. Budući da su isusovci vodili brigu o kršćanima u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]] i nastojali poučavati u mjesnomelokalnom jeziku, za to im je u hrvatskome slučaju nedostajao odgovarajući i priručnik. Taj je nedostatak otklonjen kad su [[1604]]. godine u Rimu na [[Latinski jezik|latinskome]] objavljene ''Institutionum linguae illyricae libri duo'' (''Ustroja ilirskoga/hrvatskog jezika dvije knjige'') - prva gramatika hrvatskog jezika. Na nešto manje od dvije stotine stranica i u dva dijela (»knjige«) dati su osnovni podaci o hrvatskomehrvatskom (ilirskomeilirskom) jeziku te je vrlo opširno razložena hrvatska [[morfologija]]. Jezik je u osnovi [[štokavski]], ali je u visokoj mjeri prisutna [[Čakavsko narječje|čakavština]] pa se prepliću stariji i noviji oblici. Iz nepoznatih razloga uz gramatiku nije objavljen rječnik kako će to poslije većinom biti s isusovačkim rječnicima i [[Hrvatske gramatike|gramatikama hrvatskog jezika]].
 
Kašić je za svećenika zaređen [[1606]]. Nakon toga bio je ispovjednikomispovjednik u bazilici sv. Petra u Rimu. Od [[1609]]. do [[1612]]. boravio je u Dubrovniku i 1612/13. prerušen u trgovca bio je u misijskom pohodu u [[Bosna|Bosni]], [[Srbija|Srbiji]] i istočnoj [[Slavonija|Slavoniji]] ([[Valpovo]], [[Osijek]], [[Vukovar]]) o čemu je izvijestio [[Papa|papu]]. Od [[1614]]. do [[1618]]. bio je hrvatski ispovjednik u Loretu. Drugi misionarski pohod obavio je 1618/19. (Potkraj života oba je pohoda opisao u svojoj nedovršenoj Autobiografiji.) Od [[1620]]. do [[1633]]. ponovno je u Dubrovniku. Nakon toga vraća se u Rim u kojemu ostaje do kraja života.
 
== Djelo ==
 
Od 1613. objavio je niz djela vjersko-poučnogapoučnog sadržaja i namjene (o životu [[Sv. Ignacije Lojolski|sv. Ignacija]], [[Sv. Franjo Ksaverski|sv. Franje Ksaverskog]], [[Isus]]ovu i [[Sveta Marija|Marijinu]]), hagiografski zbornik Perivoj od djevstva (1625. i 1628), dva katekizma i dr. Potkraj [[1627]]. završio je duhovnu tragediju Sveta Venefrida s podnaslovom »triomfo od čistoće« koja je ostala u rukopisu i objavljena 1938. Godine [[1622]]. Kašić je na hrvatski jezik počeo prevoditi [[Novi zavjet]] i to na dubrovačku štokavštinu, a [[1625]]. dobio je nalog da prevede cijelu [[Biblija|Bibliju]]. God. [[1633]]. kompletan prijevod predan je u Rim kako bi dobio odobrenje za tisakštampanje, ali su tada nastupile poteškoće jer su neki »našijenci« bili protiv prijevoda na narodnome jeziku. Konačno prijevod je zabranjen (''»non est expediens ut imprimatur«''). S obzirom na činjenicu da su prijevodi Svetoga pisma na narodni jezik u mnogih naroda imali upravo prevratnu ulogu u usmjeravanju [[Standardni jezik|jezične standardizacije]], zabrana Kašićeva prijevoda Biblije nanijela je veliku štetu kasnijemu razvoju hrvatskog književnog jezika. Po sačuvanim rukopisima i uz iscrpne stručne komentare taj je prijevod objavljen tek [[2000]]. godine. Najizdavanije Kašićevo djelo je ''Ritual rimski'' koji je u raznim izdanjima do 19. st. bio u upotrebi u svim hrvatskim [[biskupija]]ma i nadbiskupijama osim u [[Zagrebačka nadbiskupija|zagrebačkoj]], a otada i u njoj ostavši službenom liturgijskom knjigom sve do 1929. Tako je taj prvi prijevod obrednika na jedan živi jezik posve izvjesno snažno doprinio afirmaciji hrvatskog književnog jezika.
 
 
Red 37:
Važno je napomenuti da je ''Ritual rimski'' odigrao onu ulogu u standardizaciji nacionalnoga jezika kakvu prijevod Biblije, unatoč stilskoj raskoši i kulturnoj važnosti, vjerovatno i ne bi mogao igrati uslijed banalne činjenice da je Sveto pismo bilo odlučujujućim uljudbenim čimbenikom kod protestantskih naroda- ali ne i katoličkih, kako pokazuju slučajevi francuskih i poljskih prijevoda. U toj je konstelaciji odnosa katolički obrednik poput ''Rituala rimskog'' (koji ima preko 400 stranica) imao snažniji integrativni nacionalnojezični uticaj. Historijski je i veoma zanimljivo Kašićevo »bosanstvo«, jer iako rodom čakavac s otoka Paga, odlučio se za »općeni jezik« (''lingua communis'') oblika štokavske ikavice (iako je Bibliju preveo na dubrovačku štokavsku ijekavicu), kojim je i govorio najveći dio hrvatskog naroda. Taj štokavski ikavski idiom Kašić zove »naški« ili »bosanski« (dok je za ijekavicu rabio nazivak »dubrovački«, a za čakavštinu »dalmatinski«).
 
Premda nije pisao lijepu [[književnost]] i unatoč činjenici da mu glavno djelo (prijevod Svetoga pisma) nije objavljeno, pisac prve gramatike hrvatskog jezika pripada najznatnijimnajpoznatijim Hrvatima od peraknjiževnicima u cijeloj hrvatskoj historiji.
 
=== Prijevod Svetoga pisma ===
 
Da bismo pokazali da se radi o esencijalno istome hrvatskom jeziku kakav je sada u [[Službeni jezik|službenoj]] porabiupotrebi, navest ćemo dio Kašićevog prijevoda Biblije (1622.-1637.) u savremenoj grafiji. Ako zamijenimo Kašićev slovopis, tj. umjesto ''x'' pišemo ''ž'', ''sc'' kao ''š'', ''gn'' kao ''nj'', ''gli'' kao ''lj'', ''cz'' kao ''c'', ''c'' kao ''č'', ''chi'' kao ''ć'', ''y'' kao ''j'', vidjet ćemo da se radi o nešto arhaičnijem izrazu istoga hrvatskog književnog jezika kakav je i danas u porabiupotrebi. Primjer je dan iz »Pjesme nad pjesmama« (''Canticum canticorum''), u prijepisu Julija Derossija koji je preslovio tekst u modernu grafiju:
 
 
 
''Kašić: Rukopis prijevoda Biblije, 1622-1637''