|
[[Datoteka:Stećak.jpg|250p|mini|Stećci u Radimlji]]
'''Stećak''' je uobičajeni naziv za [[kamen]]i nadgrobni [[spomenik]] iz [[Srednji vijek|srednjegasrednjeg vijeka]] na širem području [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], sjeverozapadnim dijelovima [[Crna Gora|Crne Gore]], zapadnim dijelovima [[Srbija|Srbije]] i južnim dijelovima [[Hrvatska|Hrvatske]], uglavnom u [[Dalmacija|Dalmaciji]]. Sinonimi za stećak su i nazivi bilig (bilizi), kami (kamenovi), mramor (mramorovi) i drugi. Karakteriše [[Historija|historiju]] [[Srednjovjekovna Bosna|srednjovjekovne bosanske države]] i njenih susjednih krajeva. Na području današnje [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] očuvano je preko {{Izvor2|66.000 stećaka, u Srbiji i Crnoj Gori oko 5000, a u Dalmaciji oko 4000.{{Izvor}} Njih 95% je u katastrofalnom stanju i neopohodna im je hitna zaštita.
Stećci i njihove [[Nekropola|nekropole]] su jedna od misterija [[Historija Bosne i Hercegovine|bosanskohercegovačke historije]]. Najveće dileme se svode na pitanja njihovog porijekla, pripadnosti pokojnika koji su sahranjivani ispod stećaka, kao i simboličkih poruka koje nose pojedine predstave uklesane na njima. Najviše podataka za historičare daju natpisi koji karakterišu manji broj stećaka. Natpisi govore o različitim [[Društvo|društvenim]] slojevima koji su sahranjivani ispod stećaka, a i različitim vjerskim pripadnostima. Time je opravdana postavka o stećcima kao nadgrobnim spomenicima stanovnika srednjovjekovne Bosne.
Najpoznatiji stećak na našim prostorima Bosne je [[Zgošćanski stećak]] nađen u okoliciokolini [[Kakanj|Kaknja]]. On nema natpis, a zbog izuzetne ukrašenosti neki istraživači, kao što je [[Đorđe Stratimirović]], uzimaju da se radi o grobu [[Stjepan II Kotromanić|Stjepana II Kotromanića]]. Zgošćanski stećak se sada nalazi u vrtu [[Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine|Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine]] u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Najpoznatija nekropola u Bosni i Hercegovini je [[Radimlja]] kod [[Stolac|Stoca]].
Stećci su danas najvažniji spomenički dokaz predosmanlijske Bosne, najupečatljiviji materijalni simbol vremena od 13. do kraja 15. stoljeća. Već nakon [[1463]]. i pada Bosne pod Osmanlije stećak počinje ustupati mjesto osmanskomosmanlijskom nišanu. Iako se glas o njima pronio i prije, stećci se počinju sistematski proučavati od [[Austro-Ugarska|austrougarske]] [[aneksija|aneksije]] Bosne i Hercegovine i otada svako vrijeme njihovu pripadnost tumači u svoju političku korist. I danas postoje dvije dominantne teorije o njihovoj pripadnosti. Jedna kaže da je riječ o bogumilskim spomenicima, odnosno nadgrobnim spomenicima pripadnika Crkve bosanske, a druga da su ih radili Vlasi, originalna nomadska grupa s ovih prostora. Ono što je sigurno jest da su se ispod stećaka pokopavali pripadnici tri tadašnje konfesije u Bosni i Hercegovini: Crkve bosanske, Rimokatoličke i Pravoslavne.
[[Epitaf]]i stećaka napisani bosančicom svjedok su onodobne [[pismenost]]i. Oni uglavnom otkrivaju ime pokojnika (često je i nekoliko njih pokopano ispod stećka). Na nekim primjercima je i potpis [[dijak]]a - pisara koji je sastavio i uklesao natpis. Neki natpisi donose pojedinosti iz pokojnikovapokojnikovog života ili molitve. Ukrasi na stećcima, odnosno njihova [[simbolika]] još je [[engima]], ali ujedno dokaz nasljeđa prapovijesnogprahistorijskog doba i antike. Pojavljuju se motivi sunčevasunčevog diska, [[polumjesec]] u pratnji zvijezde koji izaziva brojna tumačenja, zatim [[križ]] i [[ljiljan]], prikazi lova, oruđa i [[alat]]a, figure [[muškarac]]a i [[žena]] sa štapovima ili križevima u ruci.
== Također pogledajte ==
|
