Razlika između verzija stranice "Ludovik I, kralj Ugarske"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
mNo edit summary |
||
Red 27:
Kad je Ludovikova vojska potukla mletačku kod Nervese na Piavi ([[15. januar]]a [[1358]]), Venecija je zatražila mir, koji je sklopljen [[18. februar]]a [[1358]]. u Zadru. Tu su se mletački poslanici pred Ludovikom i crkvenim i svjetovnim dostojanstvenicima odrekli ''"cijele Dalmacije i to od polovine Kvarnera do granica Draca"'', sa svima gradovima, zemljama, tvrđavama, ostrvima, lukama i pravima, a njihovi duždevi naslova ''"Dalmatiae atque Croatiae dux"''. Sve su to imali izručiti u roku od 22 dana od dana potpisivanja mira, a kralj se obvezao vratiti im sve zauzete krajeve na njihovu teritoriju oko Trevisa i u Istri. Na osnovi sklopljenog ugovora s Ludovikom u Višegradu ([[27. maj]]a [[1358]]), i Dubrovnik priznaje vrhovnu vlast ugarskih kraljeva, uz godišnji danak od 500 dukata, ali je zadržao svoju samostalnost. Otada ga Ludovik naziva ''"naš dubrovački grad"'' ([[1359]]), a i bosanski ban [[Tvrtko I Kotromanić|Tvrtko]] neko vrijeme vlada ''"milošću božjom i kralja Ludovika"'' ([[1366]]).
Godine [[1378]]. sukobile su se Venecija i Genova. Rat u koji se Ludovik upleo kao saveznik Genove završio je na moru pobjedom mletačke ratne mornarice kod Chioggie ([[1380]]), i Genovežani su bili prisiljeni napustiti [[Jadran]]. Medutim, kako je Ludovik čvrsto stajao na mletačkom području kod Trevisa, to je mirom u [[Torino|Torinu]] ([[8. septembar|8. septembra]] [[1381]]) Venecija priznala sve tačke Zadarskog mira, obvezavši se na plaćanje tributa od sedam hiljada dukata. Ludovik I je, postavši još i poljski kralj, vladao prostorom od Baltika do
{{Ugarski kraljevi}}
[[Kategorija:Ugarski vladari]]
|